POŽEGA – Srednjoškolska kazališna družina pod vodstvom akademskog glumca Andrije Krištofa osmislila je, priredila i odigrala na požeškoj kazališnoj sceni novu predstavu “Život nije bajka”. Propitujući svijet unutar i oko sebe, na scenu su hrabro donijeli svoje snove, strahove i nedoumice uz alate s kojima su uspješno baratali. Poigrali su se bajkama, – od “jednom davno” do “živjeli su sretno”, preslikali ih  u izvještačen svijet društvenih mreža i stvorili nešto sasvim novo i svježe.

Život možda nije bajka, ali u kazalištu uvijek ima dobre, stare čarolije. One koja zna začarati snažno, inspirativno i blagotvorno. Osjetili su to i mladi požeški amaterski glumci okupljeni oko jednako mladog Andrije Krištofa. Njihove nježne godine nisu bile prepreka da ponude publici punokrvan kazališni proizvod. Propitujući svijet unutar i oko sebe, na scenu su hrabro donijeli svoje snove, strahove i nedoumice – i to uz alate s kojima su uspješno baratali. Poigrali su se bajkama, onima u kojima smo se svi bar jedno željeli naći – od “jednom davno” do “živjeli su sretno”, preslikali ih u izvještačen svijet društvenih mreža i stvorili nešto sasvim novo i svježe.

“Predstava život nije bajka nastala je kao autorski projekt između mene i članova Srednjoškolske kazališne družine. Kako smo se prošle godine bavili temom koja se tiče mladih, njihovog života i svakodnevice, tako smo se i ove godine željeli baviti onim što je njima blisko. U svemu nam je pomogla i umjetna inteligencija, kaže nam voditelj SKAD-a i redatelj predstave “Život nije bajka” Andrija Krištof koji je požeškoj publici dobro poznat kao vrstan glumac iz predstava za djecu i mlade “Zatočenik kule Bro”, “Zuboland” i  “Mačka u čizmama” .

“Dotaknuli smo se te neke teme “tik-tok-izacije” društva, neke njihove svakodnevice, ali ne samo njihove već i nas starijih. Svakodnevice u kojoj nam se servira iskrivljena slika života nekih ljudi koje mi pratimo preko malih ekrana gdje nam ustvari oni jedino što nude je ta bajka. Stoga smo se odlučili povezati likove iz nekih poznatih bajki te ih postavili u današnji svijet – tu su Elza iz “Zaleđenog kraljevstva”, Snjeguljica, profesor Aladin i drugi. Željeli smo prikazati to da i ti likovi iz bajki, ako bi živjeli u ovom našem svijetu, njih bi jednako tako pritiskali svi naši današnji problemi. Oni su svi u bajkama prikazani kao mladi ljudi tinejdžeri i sigurno bi doživjeli probleme prvih ljubavi, neslaganja s roditeljima, općenito nerazumijevanje. U tim godinama, djeca, klinceze i klinci, mladi ljudi, teško razumiju i sami sebe pa je teško doći do toga da ih netko drugi razumije – o tome smo htjeli progovoriti. To smo stavili na scenu, puno sm razgovarali o njihovim problemima, o njihovim razmišljanjima, zapisivali rečenice koje su dolazile iz sasvim slučajnih improvizacija i na kraju smo to sve stavili u zaokruženu cjelinu, a naravno, uz to smo se služili s još jednim modernim alatom – s umjetnom inteligencijom, pa nam je tako i u pisanju našeg teksta pomogao ChatGPT.”

U predstavi igraju Ana Došlić, Dario Hak, Lorena Grgić, Dora Klarić, Teo Lehner, Klara Malčić, Ema Milevoj, Marina Polgar, a sve to odradili su uz veliku podršku iskusne kazališne ekipe pa video projekciju i ton potpisuje Dario Hak, za scenografiju je bila zadužena Marija Matijanić, za kostimografiju Ljiljana Rodić, a svoj doprinos dali su i oblikovanje svjetla Goran Krmpotić te inspicijent Renato Pok.

TEKST: Sanja Pok                 FOTO: R. Pok