ZATOČENIK KULE BRO U GRADSKOM KAZALIŠTU POŽEGA – Per Shin i vojska JOP-ovaca osvojili srca požeške publike

Datum objave: 17. 10. 2020. | Kategorija: Kultura

POŽEGA – Peršin, mrkva, brokula, gljiva … ne, nisu to sastojci izvrsne juhe, iako zvuči ukusno. Peršin, mrkva, brokula, gljiva i JOP-ovci (Jedinica otpora povrća) po receptu mladih kreativaca s osječke Akademije, a pod mentorstvom profesora Hrvoja Seršića i Rie Trdin, glavni su sastojci (junaci) – izvrsne lutkarske predstave.

Gradsko kazalište Požega otvorilo je opet svoja vrata i svoju scenu mladim umjetničkim snagama s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i opet je već na premijeri jasno da je to dobar potez. Jer, umjetnička akademijina kuhinja, na radost ljubitelja dobrog kazališta, na požešku scenu svaki put servira pravu poslasticu. Prisjetimo li se samo lutkarske predstave “U potrazi za dijamantnom suzom” koja je od završnog studentskog rada stigla do brojnih nagrada i više od 50 izvedbi ili pak recentne predstave “Igra ljubavi i slučaja” koja je osvjetlala obraz požeškog hrama Božice Thalie vrlo nedavno, na prestižnom sisačkom festivalu “Prolog”, jasno je da je “Zatočenik kule Bro” još jedna prava akvizicija.

Nisu to tek isprazne pohvale. Autorski tim i izvođači Mihael Elijaš, Marijin Kuzmičić, Andrija Krištof, Silvijo Švast i Sara Baričević (izrada lutaka i scenografije) pod mentorstvom prof. Hrvoja Seršića i Rie Trdin, osnaženi Selenom Andrić (slatki glas Kupine), ostvarili su predstavu koja ima dinamičnu priču, jasne pedagoške poruke i visoku razinu profesionalnosti. Ideju o povrću koje skladno živi na jednoj dalekoj gredici sve dok se ne umiješa zločesti grof Brokula, nametnici i GMO razvili su vrlo pomno u zabavu za sve uzraste koja, uz poruku kako se samo radom i dobrim djelima postižu velike stvari, propituje brojne pojave i probleme od međuvršnjačkog nasilja i ekologije do međugeneracijskog razumijevanja i snage obiteljske ljubavi.

Začarobirane rukama i glasovima mladih pelivana štapne lutke žive svoj život, donose svoje osobnosti, daju nam priliku klincezama i klincima da se poistovjete, zamisle ali i ( i to ponajviše) dobro nasmiju. Scena je bogata, bajkovita, laska oku ali i budi maštu, a sve to prati igra svjetla i sjene te primjeren ton. Riječju, poslastica koja se proguta u tih 30-tak minuta pa bi rado lizao i prste da nisu potrebni za burni aplauz.

“Važne su poruke – složili smo se da želimo nešto ljudima reći”

Kako nastaju dobre predstave poput ove, koliko je tjelesne spreme potrebno za trku, strku, borbu i slavlje na “dalekoj gredici”, koje su poruke važne za zapamtiti i zašto ih poručuje baš povrće, razgovarali smo s autorskom ekipom.

Tko je došao na ideju da razigra povrće na sceni?

Andrija Krištof: Na ideju sam osobno došao još na prvoj godini kada smo radili ginjole, ali nažalost, tada ta ideja nije baš dobro prošla. Pred kraj druge godine kada smo počeli razmišljati što ćemo za završni ispit, Marijin i još jedan prijatelj Jura, nas trojica smo započeli razvijati tu priču o povrću – grof Brokula, Per shin i ostali. Potom smo se nas četvorica okupili u ovu družbu, napisali tekst i razigrali predstavu.

Radite s vrlo zahtjevnim lutkama, koliko treba fizičke spreme kako bi izdržali sve zahtjeve na sceni, da likovi djeluju živo?

Silvijo Švast: Kada bi to ljudi uhvatili bez prave vježbe i treninga, sigurno bi bilo teško. Iskreno, probali smo i teže tehnike tako da nam je ovo zapravo lijepo sjelo.

Koliko je teško neživu materiju oživjeti, dati joj karakter, uvjerljivost?

Silvijo: Bilo je teško na početku dok nismo uhvatili ritam. Profesor Seršić je puno pomogao, a uzajamno pomažemo jedni drugima, iza scene je organizirani kaos. Lutkarstvo ne isključuje glumu i sigurno je sve lakše uz bolju glumu, uvijek dio sebe dajemo i u lik, ali trening, vježba ovdje su ipak u prvom planu.

Per shin je mudri i hrabri junak predstave, okosnica cijele priče, a njega donosi Mihael Elijaš koji kaže: Poruka predstave je jasna, samo se radom nešto postiže. S tom porukom poentiramo jer složili smo se da želimo ljudima nešto reći, naglasiti. Lik Per Shina je to otjelotvorio i vjerujem kako će t poruka doći do malih ali i većih gledatelja.

Grof Brokula pravi je negativac. Ali grof Brokula, valja i to znati, imao je teško djetinjstvo – mali i sitan bio je žrtva svojih vršnjaka. Nagutao se kod lokalne poljoprivredne ljekarne GMO otrova i posao jak i zloban – i spreman na osvetu. Grofa Brokulu ( kao i dio JOP-a) “glumi” Marijin Kuzmičić.

Vrlo ste jasno razradili Brokulu i njegovu priču u priči. Još jedna poruka djeci, zar ne ?

Marijin Kuzmičić: Da, od vršnjačkog nasilja potiče grofovo zlo koje on dalje širi. Ne pronalazi u svojim vršnjacima dobro zbog toga što je proživljavao i iz svojih tužnih iskustava on izrasta u novog zlostavljača. Uz to, tu je i GMO koji mu daje tu zločestoću, a tu se opet dotičemo ekologije i odnosa svih nas prema prirodi i okolišu. Puno je tu tema kojima se bavimo i vjerujemo da smo postigli jednu skladnu cjelinu koja uz kazališnu ima i tu pedagošku razinu.
Silvijo: Upravo tako, htjeli smo da postići da predstava ne bude nužno samo za djecu već da bude zanimljivo i odraslima. Jer, vjerujemo kako iz cijele priče svatko može izvući nešto za sebe, bila to čista zabava, pouka, a siguran sam i kako se svatko može pronaći u jednom od likova.

Ostvarili ste suradnju s Gradskim kazalištem Požega. Riječ je o profesionalnoj sceni, koliko vam to kao studentima sa završnim radom znači?

Andrija: Puno nam to znači jer mi smo još uvijek studenti i dobiti priliku raditi u profesionalnim uvjetima, s prekrasnim tehničarima, s dobrim ljudima koji su u ovom kazalištu, ovo je jedna važna stepenica za nas, stepenica više, da šira publika vidi ovo što mi radimo te da steknemo dragocjeno iskustvo na “daskama koje život znače”.

TEKST: Sanja Pok          FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn