PREMIJERA “IGRA LJUBAVI I SLUČAJA” – Marivaux i Jasmin Novljaković na požešku scenu vratili su – istinsko kazalište!

Datum objave: 20. 6. 2020. | Kategorija: Kultura

POŽEGA – Gradsko kazalište Požega premijerno je predstavilo novi komad u vlastitoj produkciji – “Igra ljubavi i slučaja” francuskog dramatičara i romanopisca Pierre Carlet de Marivauxa. Predstavu je pripremio i režirao Jasmin Novljaković, a izvode profesor Vjekoslav Janković, asistent Marijan Josipović i studenti Magdalena Živaljić Tadić, Vedran Dakić i Monika Lanščak s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

 Igra ljubavi i slučaja francuskog dramatičara i romanopisca Pierre Carlet de Marivauxa možda je i najznačajnija njegova komedija. Priča se vrti oko dvoje mladih Silvije (Magdalena Živaljić Tadić) i Doranta (Vedran Dakić) koje roditelji odlučuju spojiti u brak. Oboje su vrlo samosvjesni pa uz dopuštenje roditelja mijenjaju uloge sa svojim slugama kako bi bolje upoznali budućeg životnog partnera. Tu je i Silvijin otac Orgon (Vjekoslav Janković) koji dodatno komplicira smiješne situacije. I Dorant i Silvija se ne snalaze u novim ulogama, pogotovo stoga što su zaprepašteni činjenicom da se zaljubljuju u slugu odnosno u sobaricu, a vrlo je urnebesna i igra Lisette(Monika Lanščak) i Bourgignona (Marijan Josipović), slugu koji se odjednom nalaze u odijelima svojih gospodara. Publika od početka zna o zamjeni uloga i prati peripetije mladih do trenutka dok ljubav ne odluči pokazati kako nije bitno ni odijeli ni porijeklo. Moniki Lanščak i Vedranu Dakiću ovo je bila diplomska predstava.

Francusko društvo iz 18. stoljeća i galantna salonsko-ljubavna epizoda zabune dotjeranog izraza i sofisticiranog stila, Pierre Carlet de Marivaux i Jasmin Novljaković na požešku kazališnu scenu vratili su – istinsko kazalište. Ono glumačko, scensko, razigrano, puno duha, a bez eksperimenata, bez podilaženja trenutku, kazalište koje ima snagu, boju, ritam, smisao i cilj – zasuti svog gledatelja čarobnim prahom kakav se s dasaka koje život znače diže samo dobrom igrom. “Igra ljubavi i slučaja” gleda se širom otvorenih očiju jer izvrsne glumačke intrperetacije ni jedan trenutak ne prepuštaju slučaju.

Pa gledaš i uživaš i sudjeluješ i pomalo navijaš da se četvero mladih naigra do mile volje, jer tako ih je dobro pratiti u njihovim bravurama koje, svakom svojom pojavom na sceni, dodatno obogaćuje iskusni i izvrsni profesor Janković. Kostimi i scena oku ugodni, mašti podatni, pomno odabrani, prilagođeni i uvjerljivi.

“Stvarno sam zadovoljan premijerom! Od prvog dana bila je tako lijepa atmosfera na toj predstavi. Lijepo je od Gradskog kazališta Požega što sam imao potpunu slobodu izbora teksta i suradnika. Tu su četiri studenta i uvijek je to pomalo riskantno, nisu još toliko poznati na sceni. Ali mislim kako će ih poslije ove predstave Požežani sigurno pamtiti, jer stvarno su prekrasno igrali. Bio je to jako lijep proces, drago nam i osjećamo kako to publici nešto znači. Jer, danas sve mora biti u nekakvom pesimizmu, u nekakvom crnjaku, ne može biti čisto, ne može biti naivno, a ovu smo predstavu baš nevino htjeli napraviti s tim mladim ljudima i mislim da se to prenosi i na publiku. A što smo više čitali tekst vidjeli smo koliko je stvarno dobro napisan i jednostavno kod zaista dobrog teksta šteta je zadirati, jer sve što ćemo mi htjeti popraviti, samo ćemo pokvariti. U jednom trenutku pustili smo se autoru, njegovim prekrasnim kombinacijama u stalnim novim i novim zapletima i mislim da to što smo imali povjerenja u njega, da je to isto bio ključ uspjeha,” rekao nam je nakon premijere redatelj Jasmin Novljaković.

No, nisu ovi naši hvalospjevi bez pokrića. Premijera je nakon dugo, (dugo,dugo, dugo) vremena u požeško gledalište dovela brojna poznata imena hrvatske kazališne scene – glumce, kazališne pedagoge i ravnatelje iz drugih kazališnih kuća koji su snažnim aplauzom i podrškom nagradili glumce i redatelja Novljakovića te za scenski pokret i kostimografiju zaslužnu Jasminku Petek Krapljan.

“Jako mi se dopala predstava. Možda sam pristran jer poznam glumce jako dobro, a gledao sam svog kolegu Vjekoslava Jankovića s kojim sam bio zajedno na klasi. Tako da, sjetio sam se nekih naših ispita koji su bili slični tome, radeći Feydeaua. I vidim kako se ta naša “slavonština” nastavlja, sada kroz izraz ovih mladih glumaca, s našim Vjekom i “dirigentom” Jasminom kojeg jako volim i cijenim i za kojeg mogu reći da vrlo slično radimo i vrlo slično gledamo na teatar. Mislim da su napravili veliki posao. Ovakav tip predstave uvijek je dobrodošao i potreban, nema ga u zadnje vrijeme pa sam malo osjećao i neku ljubomoru – baš sam pomislio, o kako bi bilo lijepo nešto ovako opet odigrati,” rekao nam je redatelj i glumac Saša Anočić.

Uz Jasmina i Jasminku svoj obol dali su ostali članovi tima – za rasvjetu ton i video projekciju zaduženi Goran Krmpotić i Dario Hak, za kostime Zvonko Majdis i Ljiljana Rodić te za rekvizite i maštovitu scenu Marija Matijanić i Renato Pok.

I što još reći? Gradsko kazalište Požega dobilo je u amanet blago čija će vrijednost rasti samo ako se dijeli s drugima. Nadamo se obilju.

TEKST: Sanja Pok      FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn