POŽEGA – Gradsko kazalište Požega premijerno će 19. lipnja publici željnoj kazališnog doživljaja predstaviti pravu poslasticu u vlastitoj produkciji – predstavu “Igra ljubavi i slučaja” francuskog dramatičara i romanopisca Pierre Carlet de Marivauxa. Predstavu je za požešku scenu pripremio i režirao Jasmin Novljaković, a izvodi respektabilna glumačka ekipa Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku – profesor Vjekoslav Janković, asistent Marijan Josipović i studenti Magdalena Živaljić Tadić, Vedran Dakić i Monika Lanščak.

I puno prije nego što je korona glasno zalupila vratima hrama božice Thalije, požeškoj kazališnoj publici nedostajalo je, budimo iskreni, punokrvne domaće premijere. S pripremama za predstavu “Igra ljubavi i slučaja ” krenulo se prije korone, ali razvijajući se u uvjetima karantene i izolacije, ova profinjena komedija, možda najznačajnija u opusu francuskog baroknog dramatičara, po svemu sudeći, u svojoj najnovijoj verziji izrasla je u pravu kazališnu poslasticu. Vrlo uvjerljivo takav su nam dojam ostavili zamjenik ravnateljice kazališta Kazimir Balog, redatelj i glumci najavljujući plod svog višemjesečnog truda.

“U petak 19. lipnja napokon ćemo izaći s premijerom predstave koja je planirana još za ožujak, pa za travanj da bi ipak svoju premijeru doživjela u lipnju. Nažalost, to neće biti premijera kakvu smo mi zamišljali, zbog već poznatih razloga. Naime, predstava će nakon promišljanja biti odigrana u dvorani, i po onom što trenutno znam, među rijetkim smo kazališnim kućama u Hrvatskoj koja u ovo vrijeme pandemije ima premijeru u zatvorenom prostoru. Broj posjetitelja je strogo ograničen, uz mjere distance, metar i pol razmaka od gledatelja i u ovom trenutku možemo primiti po 66 gledatelja na premijeri i reprizi. Vjerujem kako će se u jesen situacija smiriti te ćemo odmah na početku nove sezone moći odigrati predstavu pred punim gledalištem, ali za sada, bit će to pred 120 gledatelja s tim da na premijeru dolaze gledatelji s pozivnicom, a reprizu smo odlučili rezervirati za naše pretplatnike koji su kupili ulaznice za čitavu sezonu kako bi ih bar na ovaj način obeštetili. Slobodnih ulaznica u ovom trenutku tako nemamo,” rekao je uvodno Balog.

Pierre Carlet de Marivaux jedan je od najznačajnijih francuskih komediografa u ravni s kultnim Molierom, no u Hrvatskoj nije igran dugo godina. Riječ je o profinjenoj komediji zabune, kaže redatelj Jasmin Novljaković. “Tipična komedija zabune- ljudi se mijenjaju za uloge. Mlada gospodarica i gospodin trebaju imati dogovoreni brak, i ona i on žele provjeriti tog “kandidata” pa svatko ponaosob dolazi na ideju da se presvuče u svog slugu, odnosno sobaricu. Mi kao gledatelji znamo to od prvog trenutka i uživamo u svim peripetijama i zabunama koje se događaju u tim promijenjenim ulogama. Ono što je lijepo kod ovog komada, i to je zapravo poruka – da ljubav, srce bira i cijelo vrijeme tog klasicizma kojem je Marivaux blizak je upravo ta borba ljubavi i razuma. Ljubav pobjeđuje.” kaže Novljaković.

Kostimi i scenografija odraz su igre, prava “bombonijera” na sceni, ali ona glumačka igra odvija se na nekoliko razina. “Od, nazovimo to tako, starinskog teatra do modernijih rješenja i mislim da je najveći izazov – poigravati se u radu s glumom. Uz to, bilo je puno smijeha u radu i ako samo dio toga prenesemo na gledatelje bit će izvrsno! Jer, komedija je vrlo težak žanr, naročito ovako precizne komedije. Ovdje smo puno pažnje poklanjali toj poanti. Imate duhovitu situaciju, ali kako bi ste došli do toga da ona funkcionira i kod publike, sve mora biti strahovito precizno. Tako da, u ovoj predstavi koja ima sumanut ritam, vrlo je brza glumački, u ovoj posljednjoj fazi bavimo se i poentiranjem – gdje na trenutak stati kako bi publika osjetila čime smo se poigrali. Komedija jest teška, ali ako uspije i užitak je tim veći,” zaključio je redatelj.

Profesor Vjekoslav Janković uvjerljivo, šarmantno, duhovito, pomalo ironično i elegantno predstavlja plemenitog pater familiasa – Gospodina Orgona, oca gospođice za udaju Silvije. “Ja sam onaj koji jesam! U ona stara vremena kada je muškarac bio taj koji je u kući pomicao sve poluge – tako da u dogovoru s ocem mladog prosca organiziram da se dvoje mladih sretnu i zaljube. Znači, jedan demografski komad, koji zapravo potiče mlade da se druže, vjenčaju – jedna lijepa poticajna tema iz starih vremena. A kako je ova predstava rađena velikim dijelom u doba korone, u doba potresa, u doba letećih čestica i požara, pokušali smo da nemamo veze sa suvremenošću i zapravo kada me se danas pita – kakav je bio rad na ovoj predstavi, što želimo reći – mi smo zbilja radili!” kaže Janković.

“Ovo je jedna glumačka špreherska predstava gdje ima jako puno teksta i koja bi se mogla lagodno odigrati u nekakvih dva sata, dva čina po sat vremena, a mi to sve odigramo u sat i 15 minuta. Toliko smo posla imali baviti se sa samim tekstom, koji je kao što smo čuli, višeslojan i nudi nekoliko čitanja tako da smo imali “pune ruke”. I to je zapravo pravo otkriće jer danas je nekako potisnut taj tip teatra da se govori, ide se na nekakve koncepte – volimo napraviti komediju koja se odmah na prvu sviđa. Ali ovdje se ipak radi o “umivenoj” komediji koja zapravo, čak i koliko bi mi glumci i htjeli napraviti od nje jednu “balkansku rapsodiju”, to ne dopušta. To je jedan francuski barok komad, a Požega je jedan lijepi barokni grad, tako da je ovo idealna predstava, fina građanska predstava za Požegu, Osijek, Dubrovnik…” rekao je “Gospodin Orgon”.

Veliki izazov i izvrsno iskustvo, ali i velika odgovornost – kažu nam mladi glumci. Moniki Lanščak koja glumi Lisette, sobaricu gospođice Silvije i Vedranu Dakiću koji je Silvijin prosac Dorant, ovo će biti i diplomska predstava. “Prijavili smo to kao diplomski ispit i baš smo komentirali kako je, na kraju pete godine, ovo savršen komad za rad. I to baš s profesorom Novljakovićem koji nam nije predavao na Akademiji, a sada i s njim radimo što je novo iskustvo. Predstava je glumačka i to je najbolje – jer na kraju pete godine, ako si nešto naučio, onda ćeš to moći i napraviti. Tu možeš pokazati koliko znaš i koliko možeš,” kaže nam Vedran.

“Naši likovi naučili su biti plemići iz opera koje su gledali kroz život sa svojim plemićima pa se tako ponašamo u toj ulozi. Naravno, ima tu puno duhovitih situacija, i na prvu bi se moglo shvatiti kao banalno, ali ima tu puno slojeva. Vjerujem kako će mladim biti vrlo zanimljivo i kako će se upravo oni pronaći u svakom od ovih likova – kad pretjeruju, kad ne pretjeruju, kad misle da bi s trebali povući a zapravo ne, bit će zanimljivo,” kaže Marijan Josipović, odnosno Bourgignon, Dorantov sluga. “Dopustili smo si da idemo do kraja , da malo preglumimo situacije, a onda da na trenutke budemo normalni i iskreni i tu je taj glumački izazov, balansirati između te dvojnosti. A uključili smo i komunikaciju s publikom, novu razinu, tako da će biti doista zanimljivo. Jer iako je tekst stariji, puno je situacija koje su aktualne i danas,” dodaje Monika Lanščak. “Lijep proces rada. Od kako smo krenuli jako smo se povezali, u igri i privatno, lijepi su partnerski odnosi i baš uživamo,” zaključila je i Magdalena Živaljić Tadić koja nam na scenu donosi Silviju.

A kako bi uživali svi, glumci a potom i gledatelji pobrinuli su se i ostali članovi ekipe- za scenski pokret i kostimografiju Jasminka Petek Krapljan, za rasvjetu ton i video projekciju Goran Krmpotić i Dario Hak, za kostime Zvonko Majdis i Ljiljana Rodić te za rekvizite i maštovitu scenu Marija Matijanić i Renato Pok.

TEKST: Sanja Pok       FOTO: S. Pok