POŽEGA – Predstava Gradskog kazališta Požega “Igra ljubavi i slučaja” na ovogodišnjem 13. Festivalu regionalnih kazališta Prolog u Sisku proglašena je najboljom predstavom po ocjeni publike.

Predstava “ Igra ljubavi i slučaja” koju je za požešku scenu pripremio i režirao Jasmin Novljaković, a izvodi respektabilna glumačka ekipa Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku – profesor Vjekoslav Janković, asistent Marijan Josipović i studenti Magdalena Živaljić Tadić, Vedran Dakić i Monika Lanščak na ovogodišnjem 13. Festivalu regionalnih kazališta Prolog u Sisku u konkurenciji 10 predstava osvojila je sisačku publiku te je proglašena je najboljom predstavom s ocjenom 4,63 do maksimalne petice. Pobjeda je tim slađa jer je osvojena u respektabilnoj konkurenciji vrhunskih kazališnih kuća; Zorin dom Karlovac, Gradska kazališta Virovitice i Vinkovaca, Hit Teatra, Ludens i Exit teatra, splitske Play drame, Scene Gorica i samog domaćina čijom je predstavom sinoć i zatvoren ovogodišnji Prolog. Nagradu, statuu sisačkog akademskog kipara Marijana Glavnika primio je redatelj predstave Jasmin Novljaković.

Igra ljubavi i slučaja francuskog dramatičara i romanopisca Pierre Carlet de Marivauxa možda je i najznačajnija njegova komedija. Priča se vrti oko dvoje mladih Silvije (Magdalena Živaljić Tadić) i Doranta (Vedran Dakić) koje roditelji odlučuju spojiti u brak. Oboje su vrlo samosvjesni pa uz dopuštenje roditelja mijenjaju uloge sa svojim slugama kako bi bolje upoznali budućeg životnog partnera.

Tu je i Silvijin otac Orgon (Vjekoslav Janković) koji dodatno komplicira smiješne situacije. I Dorant i Silvija se ne snalaze u novim ulogama, pogotovo stoga što su zaprepašteni činjenicom da se zaljubljuju u slugu odnosno u sobaricu, a vrlo je urnebesna i igra Lisette (Monika Lanščak) i Bourgignona (Marijan Josipović), slugu koji se odjednom nalaze u odijelima svojih gospodara. Publika od početka zna o zamjeni uloga i prati peripetije mladih do trenutka dok ljubav ne odluči pokazati kako nije bitno ni odijelo ni porijeklo.

Još na požeškoj premijeri bilo je jasno kako imamo pravu kazališnu poslasticu. Redatelj Jasmin Novljaković tada nam je rekao: “Lijepo je od Gradskog kazališta Požega što sam imao potpunu slobodu izbora teksta i suradnika. Bio je to jako lijep proces, drago nam i osjećamo kako to publici nešto znači. Jer, danas sve mora biti u nekakvom pesimizmu, u nekakvom crnjaku, ne može biti čisto, ne može biti naivno, a ovu smo predstavu baš nevino htjeli napraviti s tim mladim ljudima i mislim da se to prenosi i na publiku”. Potvrdila je to i sisačka publika.

A našim požeškim kazalištarcima ( za one koji ne znaju “kazalištarac” je osoba koja radi u kazalištu – ne osoba koja posjećuje kazalište), dakle, našim požeškim kazalištarcima preostaje samo da što manje eksperimentiraju s trećerazrednim amaterizmom, a što više se oslone na stručnost ljudi poput Novljakovića i institucije poput osječke Akademije. To je, evo potvrde, suradnja koja daje kvalitetu, rezultate i u konačnici gledatelje koji dolaze u kazalište znajući da će se zabaviti, ali i otići kući bogatiji za iskustvo užitka u pravoj umjetnosti.

TEKST: S. Pok          FOTO: S. Pok