ŽIVOTNI CIKLUS ISPRIČAN UZ PIVO – Novi kazališni hit Mire Gavrana predpremijerno pred Novogradiščanima

Datum objave: 26. 2. 2015. | Kategorija: Kultura

DSCN0465

NOVA GRADIŠKA – Baš poput, dobro ohlađenog, naciji omiljenog pića u vrući, ljetni dan, novogradiškoj je publici sjelo kazališno, Gavranovo „Pivo“. Jer, nitko ne zna na tako ugodan, pitak i jednostavan način, prenijeti najveće životne istine, poput Mire Gavrana. I nitko nije toliko željan otkrivanja vječnih tajni međuljudskih odnosa. Tražite li, stoga, jedinstvenu priču o zaokruženom životnom ciklusu i odnosu očeva i sinova, „Pivo“ nudi dobre odgovore  jer, kako reče još dobri, stari Tolstoj, svaka je obitelj pomalo slična.

Pokazala je to i najnovija kazališna poslastica Mire Gavrana, predpremijerno odigrana kod kuće, u prepunoj dvorani Doma kulture, u društvu autora i supruge mu, glumice Mladene Gavran. I ponudila niz sjajnih, jednostavnih i svima razumljivih odgovora, na uglavnom, komplicirana životna pitanja. Ili, je, kako to uvijek zaključimo nakon Mirinih predstava, život, zapravo, savršeno jednostavan, a mi smo ti, koji ga svojim odnosima, činimo složenim. U svakom slučaju, „Pivo“ je predstava za muškarce, koju, itekako, mogu gledati i žene, predstava koja se na sjajan način poigrava  mitološkim i mačističkim stereotipima, ali i onim suptilnim notama koje, unatoč nešto drugačijem tipu odgoja, postoje u odnosu svakog oca i sina. Uz vrhunski tekst i Mirinu omiljenu temu međuljudskih odnosa, predstava je to, koja scenaristički i redateljski (autor je priliku i palicu ponudio našoj proslavljenoj glumici Heleni Buljan i nije pogriješio), najavljuje neki novi, značajno moderniji Teatar Gavran.

DSCN0450

Slučajno, ili namjerno, „Pivo“ je režirano kao iznimno dinamični ( baš, kao što je i život sam), igrani film, prepun malih, značajnih sličica i sekvenci, koje, nam, uglavnom, određuju daljnji tok života, pričica kroz koje autor, u 90-ak brzih i zabavnih minuta, donosi sjećanja na vlastito odrastanje i odnos s roditeljima, ali i govori kako su neke životne istine, vječne i nepromjenjive. Priča oca i sina, kroz sjajnu glumačku interakciju Zlatka Ožbolta i glumački iznimno uvjerljivog Jakova Gavrana (roditelji, uistinu, mogu biti ponosni), vodi nas na putovanje od 60-ak godina, zaključujući životni ciklus tamo gdje je sve i počelo. Novim rođenjem, ali i nekom novom fazom odnosa. Prilika je to, za promišljanje, ali i za nazdravljanje. Naravno, uz pivo, jer, i najnoviji komad Mire Gavrana, zasigurno će zaslužiti zdravice, gdje god da se pojavi. Pljesak njegovih Novogradiščana, i ovaj je put, poslužio kao najiskreniji oblik kritike. Predstava sada može krenuti na put.

TEKST: Simonida Tarbuk     FOTO: Simonida Tarbuk

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn