POŽEGA – Umjetnička organizacija Plesna radionica Ilijane Lončar poziva sve građane na proslavu Međunarodnog dana plesa uz gostujuću predstavu ” Tamo, gdje sve duše idu” Zagrebačkog plesnog ansambla u Gradskom kazalištu Požega s početkom u 20 sati.

Na današnji dan se tradicionalno čitaju poruke napisane od strane velikana svjetske i nacionalne plesne scene.

Hrvatsku poruku napisala je Andreja Jeličić, baletna pedagoginja i teoretičarka:

Plesanje je danas za hrabre!

Ples male djece je čista životna radost.
Plesanje nas, velikih, odraslih ljudi također može biti radost. Može biti prepuštanje ritmu tijela i glazbe, buđenje unutarnjeg bića vedrog, mudrog, ponekad senzualnog. Plesom se možemo povezati – uroniti u ritam grupe, ukorijeniti se u zajednici, a možemo i od svega pobjeći, u plesu naći zaborav. Ples za nas odrasle biva i profesijom. To nam je posao, naporan rad, od njega živimo. Istražujemo ga i opisujemo, analiziramo i zapisujemo, konstruiramo i dekonstruiramo, beskrajno vježbamo i usavršavamo. Plesanje je ozbiljna stvar. Njime možemo poučavati i odgajati: za ples, za život. Plesom se može iscjeljivati.
Danas, kada epohalni ples smrti i nasilja, novu, barbarsku Pirihu koreografiraju starci opsjednuti moći, uvlačeći u nju cijele zemlje i narode, i kada nas zaglušno kuckanje milijuna tipkovnica i teški bruj „pametnih” strojeva sustavno obezumljuju, obezvoljuju i odtjelovljuju – ples (p)ostaje pokret otpora. Plesanje je danas za hrabre.
Plešite. Sami i s drugima. Plešite svjesno i s namjerom, strastveno, kontemplativno, s ljubavlju. Plešite.”

Svjetsku poruku potpisuje baletna legenda Mihail Barišnjikov, plesač i koreograf( SAD):
“Često se kaže da ples može izraziti neizrecivo. Radost, tuga i očaj postaju vidljivi; otjelovljeni izrazi naše zajedničke krhkosti. Pri tom ples može pobuditi empatiju, nadahnuti na dobrotu i potaknuti nas da poželimo liječiti, a ne štetiti. Pogotovo danas – dok stotine tisuća trpe ratove, podnose politička previranja i dižu glas u znak prosvjeda protiv nepravde – iskreno promišljanje je važno. Velik je to teret za tijelo, za ples, za umjetnost. No, ipak, je umjetnost još uvijek najbolji način da oblikujemo ono neizgovoreno, a za početak se prvo zapitajmo: Gdje je moja istina? Kako odati počast sebi i zajednici? Komu odgovaram?”

TEKST: S. P.             FOTO: S. Pok/ UO PR Ilijane Lončar