Skupljamo godine kao kolekcionari.  Kraj jedne i početak druge imamo potrebu obilježiti željama. A najljepše želje već su izgovorene, samo ih treba ubrati, kao što iz zabave beremo zreli maslačak, i dahom im pomoći da lete dalje…

Gdje duh je neustrašiv a čelo uspravno,
gdje slobodno je znanje,
gdje svijet ne lome i ne komadaju skučeni zidovi kućni,
gdje riječi izviru iz srca istine,
gdje neumorna težnja pruža ruke prema savršenstvu,
gdje se bistra struja razuma ne gubi u pustoj pješčari mrtvih običaja,
gdje ti vodiš duh prema sve široj misli i djelu,
– u tom nebu slobode, Oče moj, probudi moju zemlju.
( Rabindranat Tagor)

TEKST: S. P.     FOTO: S. Pok