U POTRAZI ZA DIJAMANTNOM SUZOM – Razigrana snaga umjetnosti zvane gluma i lutkarstvo

Datum objave: 19. 9. 2015. | Kategorija: Kultura

n

POŽEGA – U Gradskom kazalištu Požega brojna kazališna publika imala je priliku uživati u jedinstvenom doživljaju – punokrvnoj ginjol predstavi, koju odlikuje snažan ritam igre i vrhunska animacija – baš kako to zahtijeva kultna ručna lutka koja je kroz povijest jednakom iskrenošću, kao i danas, zabavljala i male i velike, i kraljeve i kmetove. 

“U potrazi za dijamantnom suzom” predstava je na kojoj moramo zahvaliti vrlo mladoj ekipi umjetnika jer je nastala kao završni rad iz lutkarstva Vanje Jovanovića i Ivana Pokupića na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Vanja i Ivan potpisuju režiju i tekst, a uz njih igraju Goran Vučko i naša Požežanka Marijana Matoković. Priča govori o slavonskom bećaru Slavenu čiji se prijatelj Janko teško razboli, a Slaven, po savjetu seoske vračare Jage putuje do zemlje daleke Azije po lijek koji je dijamantna suza zmaja. Tu je i jedan pomalo čudan sensei Čing Čang Čong koji voli kulen i njegov zločesti učenik Čang Čong Čing koji se voli pretvarati u leptira, a teško je izostaviti i vilenjake, oštre glazbene kritičare, čija je “slaba  točka”  tamburaška glazba.

Lutke je radila Lucija Mitar, studentica na likovnom odsjeku Akademije, a popratnu glazbu predstave uživo svira Ervin Lustig na četiri instrumenta (klavir, tambura, frula, bubanj). Ervin je u pravom stilu slavonske dobrodošlice dočekao i uveo publiku u gledalište uz bećarac, a uz tamburu zasvirao je u predstavi i klavir, fajfu i kahon-udaraljke. Sve, baš sve je osmišljeno, uz puno truda, ljubavi i energije kako bi publika ispred paravana osjetila snagu umjetnosti zvane lutkarstvo. Nadamo se da će i Gradsko kazalište Požega u razdoblju koje slijedi dostojno cijeniti i prezentirati ovu “dijamantnu suzu” koja mu je kapnula na repertoar.

nn

Ivan Pokupić: Lutka i  čovjek su spoj

Premijerna izvedba bila je prilika i za kratak razgovor s Ivanom Pokupićem jednim od autora predstave koja je oduševila brojne Požežane svih uzrasta.
 Hrvoje Seršić, veliki poznavatelj “lutkinih čarolija” svojevremeno mi je u razgovoru rekao “Gdje završava mašta čovjeka počinje fantazija lutke”.  Slažete li se?
Da. To je jednostavno. Lutka može sve što i čovjek ali čovjek ne može sve što i lutka. A opet čovjek animira lutku, malo poetično rečeno, to je jedan spoj. Jer, mi dok imamo lutke na sebi, u ovom slučaju je to ginjol, ručna lutka, kad su na paravanu, mi cijelim tijelom igramo, pravimo i facijalne ekspresije, cijelo tijelo radi a sve to kanaliziramo u lutku koja je u tom trenutku živa. To je spoj, ali lutka može poletit, pretvorit se u nešto drugo i to su te brojne promjene i mogućnosti koje lutka donosi.
Okušali  ste se kao autor lutkarske predstave.  U interakciji s publikom lutka može prenijeti puno poruka na snažniji način nego čovjek. Lutku je lakše čuti, prihvatiti, lakše nas nasmije i kad nije smiješno, lakše joj je oprostiti…
Da, i zato su tokom povijesti lutke bile korištene, pogotovo baš ginjolske predstave gdje su bili aktivni komentatori na politiku, na stanje u državama, a normalno, nitko nije mogao suditi lutki! Jer, lutka, to što priča- to je lutka…
Pretpostavljam da idete i dalje nakon bećara, zmajevih suza i kung fu učitelja?
Mi se nadamo, Stremimo uvijek razvoju i mislim da ćemo do godine i nešto novo smisliti, a već imamo u planu i Dijamantnu suzu 2. Vidjet ćemo. Lutke, kako sam rekao, nude brojne mogućnosti.

TEKST: Sanja Pok   FOTO: Sanja Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn