SVJETSKA GODIŠNJICA BEĆARCA – UNESCO je prije pet godina na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine uvrstio i bećarac

Datum objave: 13. 11. 2016. | Kategorija: Kultura

b5

Slavonija, ali i svijet ovih dana proslavljaju 5.godišnjicu međusobnog upoznavanja.“Krivac“ za novo nastalu vezu, ali i itekako bogatiju zajedničku nematerijalnu baštinu je bećarac, kultni šokački napjev, esencija naroda i svega onoga što Slavonija jest.

Osim jezikom i dijalektom, ali i iznimnim folklornim blagom, sasvim posebnim, brižno čuvanim, ušuškanim u bakinoj škrinji, Slavonija se s pravom diči pokojim blagom nematerijalnim, čvrsto utkanim u tradiciju, neodvojivim od života svakodnevnog. Jer, ono što imaju Šokci i Šokadija nema nitko drugi na svijetu. Riječ je o vedrom pučkom napjevu, vrlo često razuzdanom, koji se izvodi prije svega u svatovima, ali i svim drugim veselim, pa i manje veselim prigodama. Da, to je bećarac, onaj izvorni slavonski, koji se upravo odavde, kroz minula stoljeća, proširio najprije do južne mađarske, a onda i diljem Vojvodine. Iako ga pjevaju i u Baranji i Srijemu, bećarac je prije svega naš, šokački, a od nedavno, zahvaljujući UNESCO-u, ali i višegodišnjim naporima stručnjaka i laika, etnografa i amatera, zaljubljenika u pučku baštinu, i sve svjetsko dobro.Želeći trajno sačuvati sve ono što jesmo i što smo bili, naučiti što nas definira, ali se i onako šokački gizdavo, pohvaliti pred svitom, o bećarcu i bećarima, bećarluku i bećarušama treba progovoriti.A, kad je bolje nego li uz neslužbeni rođendan? I dok su do nedavno s bećarcem bili upoznati tek stanovnici Hrvatske,od studenog mjeseca 2011.godine, kada je i službeno uveden na popis zaštićene svjetske nematerijalne baštine Unesca, za bećarac zna i cijeli svijet.

dsc00260

I mada je instant sinonim za Šokadiju, čak ni mi o bećarcu ne znamo sve ono što znaju etnolozi. A, oni kažu kako je riječ o dvostihu koji se sastoji od dva deseterca čije se posljednje riječi rimuju. Iako se međusobno silno razlikuju, svi bećarci imaju istu melodiju, onu od 24 takta i pjevaju se uzastopno, pri čemu prvi stih pjeva glavni pjevač, a ostali ga, uz melodijsku naraciju, ponavljaju. Drugi je stih u bećarcu obično humoristična antiteza prvom i završava smijehom pratećih pjevača. Tematski, bećarci su humoristične, satirične, ali i vrlo često iznimno lascivne pjesme koje pojedini etno muzikolozi nazivaju i kultnim šokačkim napjevima. Bećarac je pjevačka forma koja je u svakoj prilici veselog i vedrog teksta prožet alegorijama i metaforama. Naziv potječe od turske riječi „bekar“ koja u hrvatskoj jezičnoj uporabi, dakle kao bećar, označava mladog neženju, momka, samca, loli, bekriju, veseljaka sklonog raskalašenom životu. Bez bećarca u Slavoniji nema veselja, ali niti jednog drugog događaja, jer on je puno više od pjesme. Bećarac je život, tuga i radost Šokca i Šokadije, jer jedino je kroz bećarac moguće reći sve. I ključ je uvijek u stihovima, istim onima koje je, unatoč jezičnoj barijeri,kao iznimno vrijedne i tradicijske prepoznao Unesco, ali i onima koji nastaju na licu mjesta, izazvani događajem, trenutnim stanjem i aktualnom situacijom.

dsc04264

Bećarca nema bez bećara, još jednog zaštitnog znaka Slavonije.No valja znati i kako svaki Slavonac nije istovremeno i bećar, jer bećar mora imat; dušu, mora znati pjevati, bećar, kažu, mora biti bećar do kraja. I mada postoji niz službenih etnografskih, ali i neslužbenih tumačenja pojma bećar, zna se kako je riječ o specifičnom spoju frajera, boema, gotovana i zavodnika, muškarca koji se i nakon ženidbe ponaša kao momak, predstavljajući veseljaka sklonog iću, pići, veselju i ženama. I mada bećare uvijek prate pozitivne emocije i dobro raspoloženje, nerijetko ih se zna prikazivati i u negativnom svjetlu. U svakom slučaju, za bećara se moraš roditi, baš kao što ni bećarac nije za svakoga. Za razliku od drugih tradicijskih slavonskih pjesama u desetercu koje se izvode bez sviračke pratnje, bećarac se redovito izvodi uz instrumente. I mada su ih u izvedbenom smislu uglavnom povezivali s muškarcima, jer pristojan bećarac nije bećarac, zbog čega je primjereniji bećaru, i žene su oduvijek imale vlastite varijante ovog napjeva, ali i prilike u kojima su ga pjevale. Na kraju krajeva, kako bi bećar bez svojih bećaruša, ali i bećarluka?Lascivan i direktan, erotičan i bezobrazan, prepun narodnih mudrosti, ali i međusobnog podbadanja, reakcija na stvarnost, ali i jedinstvena pjesma o životu-sve je to i puno više bećarac.

n

Posljednjih pet godina, zahvaljujući Unesco-u, i naša prilika za gizdanje. I mada će ga od sada kao posebno zaštićeno nematerijalno kulturno dobro čuvati i svijet, važno je da bećarac čuvamo mi, jer tako se čuva i tradicija, ali i sve ono što jesmo. I mada ih je do danas mnogo palo u zaborav,svaka nova slavonska fešta izrodi i pokoji novi stih u desetercu. Jer, bećarcu ne trebaju baš uvijek folkloraši i muzičari, ne trebaju ni selski mudraci koji će sve to zapisati. Bećarac će, ovako ili onako, svoje mjesto u puku slavonskom uvijek naći. Dobro skriven u bakinim škrinjama, ušušan ispod perina, glasno pjevan po širokim avlijama i šorovima. Na kraju krajeva, ne živi bećarac u slavonskim glavama nego u srcima. Tamo gdje je i stara Šokadija.
dsc04240

TEKST: Simonida Tarbuk/NGB      FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn