RAVNATELJ GK “JOZA IVAKIĆ” ZDENKO REČIĆ: Uz osmišljen program, prave odabire i vrhunske umjetnike – rezultati ne mogu izostati

Datum objave: 09. 11. 2020. | Kategorija: Razgovori

VINKOVCI – Zajednička predstava HNK u Osijeku i vinkovačkog Gradskog kazališta “Joza Ivakić”, kultna “Gospođica Julija” premijerno je odigrana u Vinkovcima, a 14. studenoga očekuje se na osječkoj sceni. Već na premijeri bilo je jasno kako su Vinkovčani dobili još jednu kazališnu uspješnicu. Ravnatelj Zdenko Rečić s ponosom govori o radu na recentnoj predstavi ali i ostalim vrhunskim rezultatima i planovima.

Vjerujem da se vrlo ponosni “Gospođicom Julijom” i ostvarenom koprodukcijom. Uostalom, premijera je pokazala da imate puno razloga za ponos…
Da, to je prva službena koprodukcija s HNK u Osijeku. Do sada smo mi imali odličnu suradnju s njihovom tehnikom, majstorskim radionicama, uvijek su nam pomagali i međusobno smo se nadopunjavali. Mi puno manje prema njima, oni puno više prema nama. No, ova koprodukcija je prvi puta i službeno, u pismenoj formi i kroz jednu zajedničku predstavu rezultirala ovim što smo premijerno ponudili vinkovačkoj publici, uskoro i osječkoj, a potom nadam se i šire.

Vrlo hrabro odabran je svevremeni klasik “Gospođica Julija”. Kako je došlo do tog odabira?
Hrabro je, no moram priznati naša glumica Matea Marušić koja nosi i glavnu ulogu, još prije dvije godine je predložila da razmislimo o tom tekstu. Pročitao sam, proučio i zamolio ju da aktivno sudjeluje u svim procesima stvaranja predstave i ovo je prilika da joj se zahvalim. Inače, u koncepciju vinkovačkog kazališta “Gospođica Julija” se apsolutno uklapa! Tijekom jedne kalendarske godine, kao ravnatelj, imam u svom programu i razmišljanjima jedan domaći, hrvatski tekst i jedan tekst – dramu svjetske literature te jednu dječju predstavu. To je temelj, naša strategija koju nadopunjavamo ostalim predstavama.  Ako netko pomnije poprati naše kazalište, uvidjet će da je takva odluka dala izvrsne rezultate. Tu mislim na postavljanje na scenu komedije “Vrzino kolo” našeg Joze Ivakića koja je bila uvrštena u “Marulove dane”, predstava s kojom se izuzetno ponosimo. Te godine smo mi jedini s područja iz Slavonije, pa do Zagreba, bili na Marulovim danima. Moram priznati, za taj tekst “Vrzino kolo” puno je bilo onih koji su upozoravali kako je riječ o staromodnom tekstu da bi se kasnije našli u službenoj konkurenciji Marulovih dana, a naša Matea je, uz Denisa Brižića, nominirana za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina. Osim toga, Matea je za ulogu Laure u predstavi “Staklena menažerija” Tennessee Williamsa u režiji Dražena Ferenčine nominirana i dobila na Festivalu glumca Nagradu Nada Subotić za najbolje umjetničko ostvarenje mlade gumice do 28 godina. Poslije “Staklene menažerije” radili smo jednu najvinkovačkiju predstavu, to je “Štajga” od Ivane Šojat u režiji Jasmina Novljakovića. Štajga je prava vinkovačka predstava, o našoj željezničkoj stanici, našim životima, djedovima, očevima, braći i sestrama. Nažalost, ova pandemija je zaustavila njen “hod”, ali moramo se pohvaliti izvanrednom interpretacijom našeg glumca Vladimira Andrića, on je nominiran i po prvi puta naše kazalište je dobilo nagradu na Festivalu glumca za najbolju mušku ulogu. Kud ćete više – srce puno! I sad, planiranim slijedom nakon “Štajge” postavili smo “Gospođicu Juliju”.

Moram skroz otvoreno reći – dolaskom Mateje Marušić, uz našeg Vladimira Andrića koji stvarno nosi naše kazalište, dobili smo jednu novu kvalitetu, novu draž rada u kazalištu. Njih dvoje, kao okosnica našeg kazališta, moram se pohvaliti, iduće će godine dobiti pojačanje u vidu još jednog našeg Vinkovčanina koji završio akademiju, tako da kazalište “Joza Ivakić” proširuje svoj ansambl. Moram istaknuti kako naš rad i program i sva naša nastojanja intenzivno podržava Grad Vinkovci i mislim kako ćemo mi, tijekom iduće godine i proširiti ansambl osim ovog mladog glumca i s jednom glumicom koja je u nešto zrelijim godinama. Tako bi dobili jedan kvalitetan i za nas, veliki ansambl, gdje ćemo moći i dalje stvarati predstave u ovom programskom usmjerenju – no za iduću godinu najavljujem, to će biti sve hrvatski autori – od Ive Brešana, do Marije Jurić Zagorke, a željno očekujemo i početak rada na drami Josipa Kozarca “Tena” koju će režirati Saša Anočić.

Očito je da uz Kazalište “Joza Ivakić” više nikada neće stajati riječ “malo”. Velikim entuzijazmom i stručnošću, radite – velike stvari
Možda bi to trebalo i tako reći. Postoje kazališta i gradovi u kojima se rade veće ili manje predstave, i dosta bi njih moglo reći kako je, primjerice, “Gospođica Julija” s tri glumca, mala predstava. Ne! Predstava može biti ili odlična, ili dobra ili nešto manje dobra. Nema malih predstava jer u sve je uložen veliki trud i rad. Naravno, može se dogoditi da imate svjetski klasik, vrhunskog redatelja, vrhunsku glumačku podjelu, imate sve i opet se ne dogodi neka potrebna kemija unutar autorskog tima i ansambla i predstava ne ostvari nikakav rezultat. Naša “Gospođica Julija” se rodila i nadam se, kako svi najavljuju, komentiraju, da neće stati na nekoliko igranja u Vinkovcima i Osijeku. Već imamo upite, najave, pozive za gostovanja. Toliko je upita i želja, vrlo je zainteresirana i stručna, akademska javnost koja prati kazalište, ali i široka publika. Moram se pri tom zahvaliti i vinkovačkoj publici koja je izuzetno profinjena i koja je možda jedna od zahtjevnijih i strožih publika, posebice prema nama, a to mene i naše djelatnike, prvenstveno glumce, tjera da moramo imati uvijek samo izvrsnost. Jer, naša publika je odgojena na Festivalu glumca gdje svake godine dođe 15 ponajboljih predstava u našu županiju, oni to pogledaju i uvijek smo upravo mi pod povećalom.
Bogu hvala, nama se desilo ove godine, i prošle i pretprošle da smo odabirom komada koje smo postavili ostvarili rezultate, dobivali nagrade…”Staklena menažerija” je dobila i od Ministarstva kulture dopis da je uvrštena u kulturni program Republike Hrvatske za vrijeme predsjedanja Europskom unijom pa kamo god idemo nosimo i logo kojim se ističe ta činjenica. A kako smo rekli, naša Matea je upravo ulogom u toj predstavi dobila nagradu, po prvi puta u povijesti našeg kazališta, a na Prologu je ta predstava proglašena najboljom od strane publike. Naša “Pepeljuga” je u Sarajevu proglašena najboljom po ocijeni publike, “Crvenkapica” u Zaječaru, “Tri treća tromjesečja” u Zagrebu na Trešnjevci, kako koja predstava krene na druge scene, stigne nam neka nagrada. Ne zaboravimo da je naša Matea i na Bobijevim danima dobila posebno priznanje za ulogu u komediji. Kao ravnatelj vrlo sam zadovoljan profesionalnošću naših glumaca i ponosan na njihovu umjetničku energiju koja je sazrijeva i raste upravo pod ovim krovom.

Koliko je utjecala suradnja s vrhunskim redateljima?
Vrlo. Kao ravnatelj, mogu obećati da ću u svaki idući projekt, u kojem će biti Matea ili Vladimir, pokušati dovesti i odlične partnere, a posebno ću nastojati da imaju odličan autorski tim, redatelja ili redateljicu od kojih će oni uvijek moći nešto dodatno dobiti. Mislim da je Matea puno dobila s Adiom Bukvić u “Gospođici Juliji”, puno je dobila s Vjekoslavom Jankovićem u “Vrzinom kolu”, a isto tako od Dražena Ferenčine u “Staklenoj menažeriji” te u “Štajgi” od Jasmina Novljakovića. Tu su i sve one ostale manje poznate predstave, od svakog od tih redatelja glumci su mogli upiti nešto i u svakom idućem projektu biti bogatiji za to iskustvo. Kada budemo “Tenu” radili sa Sašom Anočićem, Matea će već pred njim biti bogatija za iskustvo rada s Aidom iz “Julije”. Znači, to su naši glumci – bogatstvo znanja s akademije, ali i iskustvo rada s ljudima poput Jankovića, Novljakovića, Ferenčine i drugih. Tu su i drugi naši djelatnici koji su uvijek spremni dati svoj doprinos. I svaki novi projekt donosi novu dimenziju, pa mislim da ponajprije vinkovačka, a potom i šira publika može biti zadovoljna s onim što će se desiti s našim kazalištem ovih dana, ali i u budućnosti.

TEKST: Sanja Pok            FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn