RAZGOVOR S MATEOM ELEZOVIĆ BRDAR – Gluma i smijeh kao lijek i terapija

Datum objave: 25. 2. 2020. | Kategorija: Razgovori

Iako vjeruje kako je publiku jednako teško i nasmijati i rasplakati, ona se odlučila za smijeh, jer, osim što je dokazano ljekovit, u kazalište provjereno privlači i mlađu publiku. O univerzalnosti humora, položaju kulture, životu na kotačima i “daskama koje život znače”, te još koječemu, razgovaramo s osnivačicom, umjetničkom voditeljicom, producenticom i glumicom Hit teatra, Mateom Elezović Brdar.

Poklonici kazališne umjetnosti dobro poznaju Mateu Brdar Elezović. Baš kao i predstave Hit teatra koje redovno dostižu i zavidan broj izvedbi. Jer, kad stvarni život, onaj iz dnevnog boravka, bez puno uljepšavanja i uz elemente humora, prenesete na kazališne daske, dobijete predstavu u kojoj se publika prepoznaje, a to je, vjeruje osnivačica, umjetnička direktorica, producentica i glumica nezavisnog kazališta, recept za uspjeh. Potvrdile su to i Udavače, nova komedija Hit teatra, “odigrana” ovih dana pred prepunom dvoranom novogradiškog Doma kulture u dva termina. Dva termina ovu hit predstavu očekuju i u Gradskom kazalištu Požega. Povod je to razgovora s njegovom osnivačicom, umjetničkom voditeljicom, producenticom i glumicom.

Obzirom na univerzalnost humora i “putujući” karakter predstave, smije li se publika na istim mjestima i kako, zapravo reagira na “Udavače”?
Hmm, zanimljivo pitanje, iako, o tome do sada nisam razmišljala na taj način. Zapravo, da.Čini mi se kako, bez obzira gdje predstavu igrali, uglavnom dobijemo smijeh i pljesak na “istim mjestima”, što, na neki način, dobro ste to primijetili, potvrđuje i univerzalnost humora. U svakom slučaju, gdje god igrali, uglavnom smo i sjajno primljeni i stvari funkcioniraju super.

Je li ljude teže nasmijati ili rasplakati?
Zapravo ne znam što bih vam rekla, nemam pojma. Mislim kako je teško i jedno i drugo i ukoliko u tome uspiješ, bit će da radiš dobar posao.

Uz to što ste glumica, u vlastitom ste kazalištu i umjetnička voditeljica i producentica. Kako je živjeti od kulture, za kulturu i s kulturom u Hrvatskoj?
Hmm, kako kada, ovisno o prethodnoj sezoni. U prinicipu je moguće, iako je riječ o ocjeni donesenoj na osnovu vlastitog iskustva i primjera. Naše kazalište uglavnom radi komedije za odrasle koje su najčešće i rado gledane i iako nisam probala raditi nešto drugo, nekako čisto sumnjam da bi jedan Čehov ili neki drugi sličan Rus, rasprodali dvoranu, kako to uspiju “Udavače”  . Više smo se puta uvjerili kako komedije u kazalište privlače sve generacije, uključujući i one mlade, što me posebno veseli, pa smo se, nekako na to i orijentirali. Osim toga, mi to i volimo, volimo kada se ljudi smiju, kada ih možemo razveseliti, tako da je to i u poslovnom smislu, super kombinacija.

Uz kolegicu Ernu Rudnički, u “Udavačama” “igrate” i s Janom Kerekešom, s kojim vas, uz glumu, povezuje i sličan životni background, ispreplitanje obitelji i posla, kao i odrastanje s umjetnosti. S tim iskustvom na umu, mislite li da su sklonost kulturi i umjetnosti u genima ili je riječ o nečemu što se uči, odgaja i njeguje?
U mom slučaju, mislim kako ima pomalo i jednoga i drugoga, iako je svakako i riječ o nečemu što se uči u roditeljskom domu, kroz kućni odgoj i navike onih kraj kojih odrastamo. Ono što je dobro je činjenica kako kultura kod nas, u posljednje vrijeme doživljava svojevrsni mini procvat. Recesija je prošla, kazališta je sve više, i privatnih također, konkurencija je sve veća, pa od tuda i imperativ da moraš biti sve bolji. Uglavnom, trenutno sam zadovoljna kako stvari izgledaju, bar iz vizure publike, posjećenosti kazališta, pa i kulturnih sadržaja uopće, a što se tiče ministarstva, mogućnosti financiranja i slično, e to bi mogla biti tema cijelog jednog novog razgovora.

Zahvaljujući Hit teatru i brojnim rado gledanim predstavama, vjerujem kako ste već više puta proputovali Hrvatsku uzduž i poprijeko. “Život na kotačima”, koliko god bio dinamičan i zanimljiv, puno je zahtjevniji od “vezanosti” za matično kazalište. Kako to, zapravo, izgleda i koliko “uzima”?
Bolesni, zdravi, sretni, nesretni-mi vam uvijek igramo i uvijek putujemo, bez obzira na trenutno fizičko ili psihičko stanje. Jednostavno, ne možemo si dozvoliti da otkažemo predstavu ili da ne bude dobra pa ćemo je, kao, igrati desetak puta i onda ugasiti. Nemamo taj luksuz, zbog čega istovremeno svaki put moramo napraviti dobru stvar.

 

Kad smo već kod putovanja, kamo će “Udavače” nakon Nove Gradiške?
Do kraja veljače čekaju nas još Kutina, Mali Lošinj i Požega gdje također igramo u dva termina kao u Novoj Gradiški.

I na kraju, zašto pogledati “Udavače” i zašto uopće ići u kazalište?
Ma, zato ljudi što je to prava stvar želite li se odmoriti, opustiti, zabaviti, nasmijati i na 70 minuta zaboraviti svakodnevne gluposti i opterećenja! Također, želite li, već u kazalište, onda idite u Hit teatar! Ma, šalim se… Kazalište i umjetnost općenito su prava stvar. Osim toga, nisam ja izmisila onu kako kultura obogaćuje i produhovljuje, tako da…Sigurno će te se osjećati i ljepše i potpunije i nakon dobre predstave i koncerta ili neke lijepe izložbe. U svakom slučaju, neće vam biti krivo, pa probajte…

TEKST: Simonida Tarbuk       FOTO: Dorian Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn