POŽEGA – U organizaciji Zavičajnog društva “Vila Velebita” Požega i požeškog ogranka Matice hrvatske u Velikoj županijskoj vijećnici sinoć je održana svečana promocija knjige prof.dr. sc. Josipa Fajdića “Požeška sjećanja: osvrti, pogledi, kritike i eseji”. Uz autora o knjizi su govorili urednik dr. sc. Ivica Čulo te recenzentice Lidija Španiček i Mihaela Markovac.

Požeška sjećanja drugo su i nadopunjeno izdanje “Požeških zapisa”, a knjiga koja sadrži na osebujan način opisanu požešku kulturnu stvarnost danas, logičan je slijed Fajdićevog obimnog društvenog angažmana na nekoliko polja. “Ova knjiga nastavak je onih aktivnosti u kulturnom životu gdje se Vila Velebita angažirala u proteklih 20 godina u Požegi. Drugi dio ove knjige je praktički prenesen iz njenog prvog izdanja, iz “Požeških zapisa” jer je to jedna faktografija, ono što je učinjeno na polju prezentacija književnih naslova, likovnih umjetnika i koncerata. To je nešto što je nezaobilazno i vrlo bih pogriješio da sam izostavio u drugom izdanju. No, prvi dio ove knjige novi su tekstovi koji se odnose na nešto što se dogodilo u međuvremenu, a osim toga, to je jedna retrospektiva mojih pogleda na kulturu grada Požege,”rekao je autor prof. dr. sc. Josip Fajdić.

“Pokušavam povući paralelu između onog što čini bogatu povijest Požege s kojom se ponosimo i jednog vakuuma koji je danas tu, koliko god netko to želio ili ne priznati. Ja taj vakuum vidim. Možda nisam u pravu! U predgovoru ove knjige napisao sam da sam u “ulozi kritičara opće prakse”, dakle, ja kritiziram -kritički se osvrćem na neke događaje koji su se trebali dogoditi pa nisu ili su loše izvedeni i to je iz mog rakursa usmjerena kritika. Ta kritika dopušta novu kritiku, moji tekstovi nisu isključivi, nisu rigidni i dopuštam da se na njih osvrne tko god želi, ali s argumentima,” dodao je.

“Ono što vidim kao najupečatljiviji dio, jedan je metaforični naslov “Požega s mojeg prozora” gdje sam pokušao snimiti nešto što me “bode u oči” u kulturi Požege – od glazbe, muzeja, kazališta i drugog. To je nešto što sam vidio svojim očima i podveo pod vlastitu kritiku, ali smatram uvijek s najboljim namjerama. Naime, ja sam jedan od onih koji konzumiraju dvostruku zavičajnost – rođen sam u Lici, živio sam tamo 30 godina, a ovdje u Požegi živim već 42 godine. Ja Požegu volim, Požega je moj grad i ja pišem iz interesa da Požegi bude bolje,” zaključio je Fajdić.

“Autor svoja Požeška sjećanja daje kroz osvrte, poglede, kritike i eseje te prezentira svoje različite doživljaje različitih tema. Iz njih izvire sjeta za prošlim vremenima, kritika nekih društvenih pojava, procesa i ličnosti te naglašena ironija kojom priznaje sovj afinitet prema Požegi kao svom drugom zavičaju.Autentičnost ove knjige poticaj je svim zainteresiranim čitateljima da i oni sami mogu kreirati i promicati vlastite vrijednosne stavove i barem djelomično zadovoljiti svoje kulturne potrebe, baš kako je svojim djelovanjem učinio sam autor,” naglasio je, između ostalog, urednik dr. sc. Ivica Čulo.

“Iako je Josip Fajdić primarius, profesor, doktor, stručnjak s brojnim objavljenim znanstvenim radovima, koji su odraz objektivnih, strogih i egzaktnih saznanja i pravila okrenutih isključivo drugima, ovom knjigom autor otkriva i svoju drugu stranu. On je duboko emocionalan čovjek, Ličanin, prijatelj, pisac, promicatelj kulture, ljubitelj umjetnosti, ljubitelj slikarstva, jednom riječju široki most koji spaja ljude i događaje, ” rekla je recenzentica Lidija Španiček. “Svi koji posegnu za ovom knjigom, uvjerit će se u važnost ne samo sjećanja nego i održavanja kulturne razine jednog grada koji tako svjedoči i o nama samima,” zaključila je recenzentica Mihaela Markovac.

Promocija je održana pred brojnom publikom koja je, uz izvrsno predstavljanje novog naslova u Fajdićevom publicističkom opusu, mogla uživati i u glazbenom programu koji je izveo zbor Vile Velebita te požeški kantautor Nenad Vlašić.

TEKST: S. Pok       FOTO: S. Pok