POŽEGA – Gradsko kazalište Požega predstavilo je publici novu predstavu Srednjoškolske kazališne družine (Vid) im te. To je autorski projekt mladih glumaca – amatera u režiji Marijane Matoković, nastao kroz improvizacije na temu korištenja društvenih mreža u svakodnevnom životu.

Tko nije “upecan” u 21. stoljeću u društvene mreže? Živimo u vremenu obilježenom društvenim mrežama, živote pod njihovim učincima. Tinejdžeri posebno – komuniciraju gifovima, skraćenicama, koriste simbole i šifre čiji je kod zrelijoj populaciji ponekad iritantan, ponekad simpatičan no najčešće nerazumljiv. Nepobitne su to društvene činjenice kojima su se poigrali požeški SKAD-ovci vođeni stručnom rukom Marijane Matoković.

(Vid)im te je predstava koja donosi na scenu digitalno doba iz prve ruke – očito je kako su svi sudionici zajedno gradili emotivnu i poučnu priču o slabovidnom Vidu i njegovom (ne)snalaženju u “mobiteliziranoj” okolini i pri tom beskrajno uživali. Priča je tečna, iskrena, kao po tipkovnici dotiče sve prave točke – jer tehnologija je možda otišla velikim koracima u plavičastu budućnost no neke staromodne, dobre stvari još uvijek su dobre stvari ma što mi “tvitali” o njima – empatija, prihvaćanje različitosti, zajedništvo, prijateljstvo, ljubav. Sve to upakirano je u priču o jednom razredu u kojem se nalazi mnoštvo bučnih ali u konačnici, dragih “tinejdžerskih zvijeri”. Razred kao svaki drugi, profesorica matematike kao svaka druga profesorica matematike ( vrlo dobra Kornelija Marks) i taj jedan Vid koji ne vidi očima, ali ima moć da otvara drugima nove poglede na neki šašavi svijet bez okvira displaya, jer kao u “Malom princu” i ovdje je bitno očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi.

Marijana Matoković brzo i sigurno sazrijeva i kao glumica i kao redateljica i kao kazališni pedagog. Iz svoje mlade ekipe uspjela je od svakog ponaosob dobiti ono najbolje, a svi zajedno djeluju skladno, uigrano i uvjerljivo. Posebno su uvjerljivi u scenama kada sve pršti humorom, finim, pravilno doziranim i životnim. Uvjerljivi su i kad su opravdano melodramatični, jer tko u toj dobi nije i smiješan i dramatičan i tragičan- sve u isto vrijeme? Čovjek jednostavno, gledajući ih, poželi da svaki razred u svakoj školi, u svakom gradu i svakoj zemlji ima po jednog Vida.

Predstavu (Vid)im te na svojim mladim glumačkim plećima iznijeli su redom: Anabela Sulić, Matko Trnačić, Tina Miljić, Matej Peći (Vid), Rosa Oršuš, Lana Sabo, Ilija Paović, Petra Vodinelić, Romana Ronta, Ivona Alavanja i “seniorka” Kornelija Marks. Zvučnu sliku potpisuje Filip Sertić, a za fluidan i prirodan scenski pokret zaslužna je plesna pedagoginja Ilijana Lončar.

TEKST: S. Pok      FOTO: S. Pok