PREMIJERA U POŽEŠKOM KAZALIŠTU – Kozarčev “Tuna Bunjavilo” potvrda je kazališnog kontinuiteta na ovim prostorima
POŽEGA – Gradsko kazališe Požega u slavljeničkoj godini kada obilježava 300- tu obljetnicu od prve izvedene predstave u Požeštini, i 20-tu obljetnicu od otvorenja kazališta kakvog imamo danas, sasvim prigodno odlučilo je ovogodišnju sezonu zatvoriti komadom koji također potvrđuje kontinuitet kazališnog života na ovim prostorima. Kazališnoj publici predstavit će komediju “Tuna Bunjavilo” u režiji Tomislava Pavkovića, čija premijera nas očekuje 30. lipnja u 20,00 sati.
“Izuzetno nam je bitno naglasiti da je u ovoj sezoni predstava “Tuna Bunjavilo” s kojom zatvaramo ovu slavljeničku sezonu, treća profesionalna predstava u ovoj kazališnoj sezoni. Ne smijemo zaboraviti ni “Vjenčani list” koji je već deset puta odigran u našem kazalištu i koji postigao uspjeh kakav kazalište do sad nije imalo. Vjerujem kako će i ova komedija puniti ne samo požeško, već i kazališta diljem Hrvatske,” naglasila je na konfereniciji za novinare ravnateljica kazališta Valentina Soldo. Redatelja Tomislava Pavkovića požeška kazališna publika pamti po izvrsnoj dječjoj predstavi “Pipi duga čarapa” koju je na požeškoj sceni radio 2002. godine. Sada se, kako kaže, vratio “na mjesto zločina” s iznimnim zadovoljstvom. “Dvostruko mi je drago da radim u Požegi. Prvu sam profesionalnu predstavu napravio baš u Požegi, kada sam surađivao upravo s Antonijom Stanišić i ilijanom Lončar. To je prvi razlog, a drugi je taj što uz sve ove visoke obljetnice radimo baš ovaj tekst. Tekst je naime napisan 1879. godine, znači to je nešto što pripada hrvatskoj dramskoj baštini, iako je Kozarac u općoj percepciji prozni pisac. Stoga mi je drago da se bavimo ovim tekstom kojim se potvrđuje jedan kontinuitet kazališnog života, baš kao što je ova obljetnica prve zabilježene predstave u Požeštini,” naglasio je redatelj Tomislav Pavković.
Komad “Tuna Bunjavilo” 1879. godine praizveden je u Zagrebu, a igran je još dva puta u Osijeku i Vinkovcima. Radi se o komadu koji je Kozarac žanrovski odredio kao lakrdiju i koji se događa u jednom malom slavonskom mjestu. “Radnja komada je dosta komplicirana – postoji jedna bogati škrtac koji ima kćer i brani joj određene stvari. Sebi je u glavu zabio jednu fiks-ideju koju pokušava provesti, a u cijelom tom kompleksu pojavljuju se i neki drugi likovi kao što je jedna negativac, te cigani koji odigraju ključnu ulogu u razrješenju tog komada. Prisutni su pučki elementi ,ali i sofisticiraniji elementi, te dosta verbalne komike, koju smo mi pokušali još scenskom komikom i komičkim mehanizmom koji je stalno živ i mijenja se tako da ovo u punom smislu riječi treba biti – jedna komedija!”pojašnjava redatelj. A komedija je to koja je okupila veliki broj glumaca vezanih uz Požegu – Antoniju Stanišić , mladog studenta glume Lovru Ivankovića, Ivana Grčića, Ivana Vukelića i Svena Mažadrevića, ali i gostujuće Zijada Gračića te mladu Saru Stanić kojoj je požeška scena prvi profesionalni izazov nakon akademije. Za scenski pokret zaslužna je Ilijana Lončar.
Naslovnu ulogu, slugu Tunu, donosi Ivan Grčić, dobro nam znan kao šarmantni zavodnik, bačvar Alojz iz “Vjenčanog lista”. Tuna je ipak, nešto sasvim drugo, kaže Ivan. “Moj lik Tuna Bunjavilo zanimljiv je sluga, ali inteligencija mu nije jača strana. Ipak, snalažljiv je na svoj način. Lijepo je što Gradsko kazalište Požega ide u dobrom smjeru, sve više se radi, sve više se gostuje s predstavama. Ono što smo prošle godine postigli s “Vjenčanim listom” da unutar godinu dana u Požegi odigramo deset puta tu predstavu, to stvarno ni u puno većim gradovima od našeg nije često slučaj. Vjerujem da će tako biti s “Tunjom”,” rekao je Ivan.
Drago mi je da sam ovih dana u Požegi. Drago mi je upoznavati nove sredine i nove ljude i zahvaljujem našem domaćinu n izvrsnim uvjetima za rad. Uloga koju ja igram jedan je bogati škrtac, osebujna pojava, čovjek koji ima prepoznatljivih ljudskih problema. Po svojim karakteristikama je prepoznatljiv i u literaturi, a on se na duhovit i komičan način pokušava naći u svemu tome. Situacije u kojima se nalazi mogu asocirati i na neke današnje probleme, ali u komičnoj formi i malo pomaknute u ovoj našoj postavci. Ovo što radi požeško kazalište, što radi Grad Požega mislim da je od izuzetne virjednosti i apsolutno ima jednu pravu primjerenu težinu i važnost,” naglasio je popularni glumac Zijad Gračić koji u predstavu glumi bogataša Filipa Lukavštinu.
Već domaća na požeškoj sceni, Antonija Stanišić u predstavi glumi lik ciganke Maruške, veseli, prpošni lik koji donosi i zahtjevnost scenskog pokreta. “Jako me veseli ovaj rad, u dramskom sam kazalištu i nemam priliku često igrati komedije. Divno mi je biti i s ljudima s kojima nisam do sad surađivala jer novi ljudi pokrenu nove energije. Moja uloga je specifična po tom što igram ciganku Marušku i redateljeva ideja je bila da zapravo cigani nose tu životnost, veselje, neopterećenost u ovom komadu i s te strane mi je bilo još lakše raditi ali učinilo mi se, budući da ona pjeva i pleše, kako je velika potreba da netko pomogne sa tim scenskim pokretom u čemu mi je velika pomoć bila Ilijana Lončar. Rezultate ćete vidjeti i mislim da će komad biti zanimljiv svima,” naglasila je Antonija. Maruškinog muža, ciganina Šoldu, pandura, tumači mladi Lovro Ivanković, Sven Madžarević glumi Matu Vucibatinu, probisvjeta i “glavnog negativca”, Mandu kćer od Lukavštine mlada Sara Stanić, a Ivan Vukelić tumači Branka (mogućeg Mandinog zaručnika).
“U ovom trenutku i na kraju ove kazališne sezone imat ćemo tako četiri profesionalne predstave na repertoaru.Tri predstave su trenutno na gostovanjima po Hrvatskoj na drugim kazališnim scenama, što je također uspjeh koji naše kazalište godinama nije bilježilo. Dogodila se i događa se velika promjena i zaista su ljudi koji rade predstave, ljudi koji glume, te ljudi ovog kazališta zaslužni za taj uspjeh. Vjerujem da će i “Tunja” biti dio tog uspjeha,” zaključila je ravnateljica kazališta Valentina Soldo. Premijera predstave “Tunja Bunjavilo” je 30. lipnja, a prvog srpnja je repriza. Predstava će ponovo igrati i 8. srpnja na prvom požeškom kazališnom festivalu.
TEKST: Sanja Pok FOTO: S. Pok