POŽEGA – U novu sezonu Gradsko kazalište Požega zakoračilo je s novom predstavom. “O Grgi Čvarku” predstava je čiji tekst potpisuje Željka Siser, u režiji Andrije Krištofa, a glume Matko Trnačić i Anabela Sulić. Nadahnuta pjesmom Ratka Zvrke o čudnovatom dječaku Grgi Čvarku nova predstava požeškog kazališta stvorena je da oduševljava.

Malog pustolova iz Zelengaja, Grgu Čvarka, djeca i odrasli upoznali su davne 1967. godine kada je objavljena zbirka pjesama koja nosi baš njegovo ime. Autor Ratko Zvrko opisao ga je kao nestašnog, zaigranog, naopakog ali u isto vrijeme dobrog i brižnog dječaka. Pedeset i sedam godina nakon svog rođendana Grga Čvarak je i dalje vječna inspiracija čitateljima.

“Što je takav? Tko bi znao? Čas je dobar, čas je zao, čas bi svakom srce dao, a čas bi se s vukom klao, mršav, tanak k’o suharak – Grga Čvarak.” I današnjoj djeci s Grgom se lako poistovjetiti baš kao i mališanima prije 57 godina – brige i strahovi oko odrastanja, želja za prihvaćanjem i pažnjom i dalje imaju istu težinu i značaj u formiranju svake mlade osobe.  Kako Grga provodi svoje dane? Može li Grga staviti mački soli na rep? Što je Grga dobio iz testa iz matematike? Što je čika Mika već sto puta rekao Grgi? Koja je Grgina omiljena pita? Odgovore na ta pitanja, ali i još puno toga nudi predstava “O Grgi Čvarku” prema tekstu Željke Siser, a u režiji glumca i lutkara Andrije Krištofa.

Matko Trnačić i Anabela Sulić bili su na visini zadatka. Matko je “glavom i bradom” Grga Čvarak, mršav, tanak k’o suharak – papirnati dječak konačno u živom obliku. No da bi Grga kakvog svi zamišljamo doista na sceni bio taj i takav naš i vaš Grga, Matko je u taj zadatak zagrizao punom umjetničkom snagom – ne samo stasom već i glasom, gestom i grimasom, pokretom i potpunim ulaskom u lik živahnog pubertetlije koji se možda u svijetu snalazi kao slon u staklarskoj radnji ali radi to na neizmjerno elegantan način.

Anabela Sulić odradila je lavovski posao u čak četiri lika dajući nam potvrdu da je ne samo izvrsna mlada glumica već i vrlo umješna lutkarica. Od šarmantne mačke, punašne strine Kike, živahnog čika Mike do male Mile koja osmijehom grije Grgino divlje srce, sve je to Anabela otplesala, otpjevala, odglumila uvjerljivo, živo i s puno preciznosti u oblikovanju tako različitih karaktera.

Andrija Krištof, redatelj: Grga živi u svakom od nas

Kako se od pjesmice poznate brojnim generacijama može složiti cijela jedna predstava?
O predstavi Grga Čvarak počeo sam razmišljati prije dvije- tri godine kada sam u Slavonskom Brodu radio predstavu “Tunja” prema jednako poznatoj pjesmi “Kako živi Antuntun”. Onda se javila ideja za Grgu Čvarka jer mislim da je on vrlo malo zastupljen u kazališnoj formi, a to su stihovi uz koje su odgajane generacije i generacije. Do dana današnjeg on živi, učila ga je moja mama u školi, učio sam ga ja, sad će o njemu u školi učiti moj mali nećak. To je jednostavno lik koji je obilježio sigurno hrvatsku književnost za djecu, a nisam ga imao priliku vidjeti u tom nekakvom “živom” obliku. I onda se ta ideja razvijala, a kroz razgovor s ravnateljicom Gradskog kazališta Požega Valentinom Neferović, predložio sam Grgu kao predstavu. Ona je to prihvatila i ta ideja koja se prevrtala po mojoj glavi počela je dobivati finalnu formu. Tekst je napisala Željka Siser, koja je sasvim slučajno moja majka (smijeh), a koja se bavi pisanjem pjesama i priča za djecu. Prošle godine izdala je i svoju prvu dječju slikovnicu s poezijom, pa sam se obratio njoj, zamolio može li mi pomoći pri pisanju dječje predstave. Dao sam određene smjernice jer pjesmicu koja se gotovo u jednom dahu može izgovoriti bilo je potrebno proširiti. Zajedno smo došli od ove finalne forme, a kada smo krenuli u prostor još smo ponešto mijenjali i dorađivali. I evo, na kraju imamo jedan slatki bonbon za sve generacije, jednu prekrasnu predstavu o Grgi Čvarku.

A tko je taj Grga Čvarak, što je takav tko bi znao, čas dobar, čas zao?
E to se ne zna već godinama i nikada se na to pitanje neće odgovoriti. Grga živi u svakom od nas, svi smo mi kroz život nekad dobri, nekad zli, nekad ovakvi, nekad onakvi, ali to je nešto što nas čini ljudima. Ne postoji osoba na svijetu koja je crno-bijela, moraš imati u sebi, uz svu dobrotu i nešto malo prevrtljivosti, ono nešto nestašno i nepredvidljivo s idejom o čistoj i iskrenoj zabavi. Jer, rekao bih da je Grga sve samo ne zao, on je pametan, domišljat, zabavan i često mu je bilo dosadno. A kažu i psiholozi da djecu treba pustiti da im bude dosadno jer tada se rađaju nove idejice, tada jako radi dječja mašta. A bez mašte smo i kao djeca i kao odrasli – nitko i ništa. Grga je jako maštovit i svaku životnu situaciju dodatno će zakomplicirati svojom maštom i zabaviti i sebe i sve druge sudionike te trenutačne situacije.

Kakva je bila suradnja s Anabelom i Matkom?
Matko je baš Grga Čvarak – mršav, tanak Matko Trnačić (smijeh). S Anabelom sam surađivao. Zajedno smo igrali u predstavi Mačka u čizmama Gradskog kazališta Požega i znamo se još od akademskih dana. S Matkom nisam imao priliku prije surađivati, družili smo se, ali nismo radili zajedno u projektu te nam je ovo prva suradnja. Oduševljen sam i s Anabelom i s Matkom, to su prekrasni mladi ljudi, vrlo talentirani na svim poljima. Anabela je zaslužna i za scenski pokret koji je vrlo značajan za predstavu i ustvari, bez njih, takvi kakvi jesu, ni ova predstava ne bi bila ovo što jest. Jer, ja kao glumac i lutkar uhvatio sam se u koštac režiranja predstave bez pretjeranog iskustva, ovo je moja prva profesionalna režija s profesionalnim glumcima i mislim kako sam za prvu priliku dobio prekrasne mlade ljude koji su mi znatno olakšali posao.

Uz autoricu teksta, redatelja, glumce ostatak autorskog tima u predstavi kojoj želimo dug život na brojnim scenama čine – Oblikovanje tona/ton: Dario Hak, Oblikovanje svjetla/rasvjeta: Goran Krmpotić, Scenografija: Renato Pok, Marija Matijanić te Kostimografija: Ljiljana Rodić.

U ovoj lijepoj priči koju je produciralo Gradsko kazalište Požega posebno veseli činjenica da su i Andrija i Matko i Anabela mladi umjetnici koje tek očekuju najblistaviji profesionalni trenutci, a mi eto imamo čast i zadovoljstvo neposredno svjedočiti njihovom umjetničkom rastu i razvoju.