BELI MANASTIR –  Povodom proslave Dana Grada, u organizaciji Grada Belog Manastira, Gradskog kazališta Beli Manastir i Zavoda za baranjsku povjesnicu, 13. studenog predstavljena je  knjiga o povijesti kazališta u Baranji i Belom Manastiru. Riječ je o djelu “kazališni identiteti” koje su autori, Daniela Taslidžić Herman i Davorin Taslidžić dugo vremena istraživali i pisali a koje je podjeljeno u dva dijela.

Prva knjiga „Baranjski dvostoljetni Thalijin hram I. – Kazališni identiteti“ govori o početcima kazališnog amaterizma Baranje i Belog Manastira i vodi nas u 1897., a prvi početci belomanastirskih kazališnih koraka sežu u 1927. godinu. Na predstavljnju knjge koje je održano u punoj konferencijskoj dvorani Etnološkog centra baranjske baštine u Belom Manastiru,  o važnosti kazališta u Belom Manastiru ali i općenito govorio je Ivan Sajević saborski zastupnik iz Bosne i Hercegovine i voditelj Gradskog kazališta mladih Vitez, recenzenti, doc.dr.sc. Ivan Trojan i doc. dr.sc. Zlatko Đukić s Filozofskog fakulteta Osijek. Sve prisutne u prigodnom i ohrabrujućem govoru pozdravio je zamjenik gradonačelnika Goran Hes.

Koliko su kultura i kazalište bitni za ovaj grad, govori i činjenica da su u publici bili predstavnici brojnih sportskih, socijalnih i kulturnih udruga, predstanici Gradskog vijeća i Grada, nekadašnji glumci koji su svoje kazališne uloge oživjavali 70-tih i 80- tih godina prošlog stoljeća, kao i sadašnji glumački ansambl, predstavnici kazališta iz susjedne BiH kao i saborski zastupnik iz BiH, a u publici je bilo i policijskih službenika iz osječke policije. Mia Tomšić, mlada glumica belomanastirskog kazališta, pročitala je ulomke iz djela koje završava s predstavom „Stričeva oporuka“ iz 1995., kao prognaničko kazalište s privremenom adresom u Osijeku. Druga knjiga pratiti će zbivanja od 1995. sve do 2017., sve uspone i padove ovoga kazališta, koje je posljednjih godina obilježila hit drama „Dnevnik Anne Frank“ ali i aktivna i zanimljiva suradnja s Odjelom prevencija Policijske uprave osječko – baranjske.

Kazališni amaterizam Belog Manastira svoju priču započinje u kazališnoj sezoni 1927./28. Tadašnje Amatersko pozorište Beli Manastir, rad je započelo u „Vardaru“, gdje su se ranije održavale kino projekcije nijemog i zvučnog filma. Prva premijerna predstava bila je „Šaran“, prikazana 21. ožujka 1928. Potom se pokreće Amatersko kazalište „Jovan Lazić“ Beli Manastir od ljeta 1946. do 1960., kada glumci sele u Šećeranu a dio ih prestaje glumiti.  Između 1947. i 1950. odigrane su i „Pop Ćira i pop Svira“ i „Pokondirena tikva“ Jovana Sterije Popovića. Kasnije su igrane predstave „Ožalošćena porodica“ Branislava Nušića (1952.) i „Čarlijeva tetka“ Thomasa Brandona 1956. 17. srpnja 1958. na Festivalu dramskih amatera Hrvatske na otoku Hvaru, Amatersko kazalište Beli Manastir zabilježilo je veliki uspjeh s predstavom „Hasanaginica“. Zbog nastale krize (nedostatka sredstava) osniva se Centar za kulturnu djelatnost mladih Baranje. Tada se u sklopu Centra pokreće „Teatar 54300“. Predstavu  „Rekvijem u kamenoj ulici“ ( premijerno izvedena 29. listopad 1971.) napisao je i režirao Davor Taslidžić. 29.10.1971. S komedijom „Vila Lala“ odlaze na 9. Festival kazališnih amatera Hrvatske na Korčuli. 1972. odigrana je „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ kada u Beli Manastir dolazi vinkovački redatelj Himzo Nuhanović. Rad kazališta prekida se u ljeto 1991. zbog Domovinskog rata. Očito je iz navedenog da je kulturni život grada bio pod okriljem kazališnih amatera i da su se isti razilazili uvijek iz istog razloga: nedostatka sredstava. Danas, 90 godina nakon prve premijere u Belom Manastiru tu je Gradsko kazalište Beli Manastir, sljedbenik duge belomanastirske tradicije. Kazalište koje je dobilo podršku i profesionalne kazališne struke i iako nemaju diplomu s Akademije rade jednako profesionalno, što je istaknuo i glumac Jan Kerekeš, koji im se iste večeri nakon promocije pridružio i pohvalio ih, a dan kasnije odigrao komediju „Krtice“ u organizaciji Centra za kulturu.

„Beli Manastir je definitivno kazališni grad. Svaki put kad dođemo k vama, samo se podsjetimo koliko zajedno volimo kazalište!!! Hvala od srca svima, divnim mladim ljudima koji se toliko daju za amatersko kazalište s više srca od mnogih profesionalnih kazališta, svima koje kazalište i dalje veseli, super publici koja je gledala Krtice i posebno obitelji Herman koja živi za kazalište. Naklon do poda i veliko Vam hvala na svemu. Želimo Vam puno zdravlja i sreće i nadamo se da se vidimo uskoro. Puno pusa od Kerekesh Teatra“

TEKST : S.P./ KBM   FOTO: Mihaela Vojtek