POKLADNO JAHANJE ŽUPE BUČJE – Zaigrale potkove i srce slavonsko u istom ritmu
BRODSKI DRENOVAC/BUČJE/ZAGRAĐE – U organizaciji Konjogojstvene udruge Pleternica šesto po redu Pokladno jahanje u župi Bučje okupilo je 50-tak jahača i nekoliko zaprega iz Požeško-slavonske i susjednih županija. Jahačice i jahači, gosti i posjetitelji već po tradiciji okupili su se u Brodskom Drenovcu u dvorištu OPG Kovačević odakle je povorka krenula prema Bučju i Zagrađu. Ljepota slavonske tradicije zagrijala je srca i brojnih gostiju.
Prigodnim riječima gizdave konjanike i okićene zaprege pozdravili su gradonačelnica Pleternice Antonija Jozić i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević. “Velika mi je čast pozdraviti vas i zaželjeti vam dobrodošlicu na ovu našu manifestaciju. Drago mi je da su danas ovdje s nama moje kolege i prijatelji iz Benkovca i Bakra, a ovo je po prvi puta i međunarodno pokladno jahanje jer ovdje su i prijatelji iz općine Tomislavgrad.Tu su i naši načelnici i gradonačelnici cijele Požeško-slavonske županije i hvala vam što ste došli, što tako čuvate naše prekrasne slavonske običaje. Hvala vam od srca jer to je ono što mi moramo prenositi našoj djeci, to je zalog onoga što su nama naši djedovi i pradjedovi ostavili. Dobro nam došli i nek nas sve čuva Gospa od Suza i dragi Bog da sve sretno prođe danas. Živjeli!”rekla je gradonačelnica Jozić.
Uz prigodne riječi kojima je pozdravio okupljene, župan Alojz Tomašević rado nam je pojasnio zašto su upravo ovakve manifestacije njemu posebno drage i od posebnog značaja.”Šest godina zaredom uspjeli smo uspostaviti ponovo jedan lijepi običaj, podići predivnu manifestaciju nas graničara ljudi ovog kraja. Ponosan sam što je svake godine sve veći broj jahača, sve veći broj ljudi koji dolaze iz, slobodno mogu reći, iz cijele Hrvatske. Došli su prijatelji iz Zagreba, s Jadrana koji uživaju s nama u ovoj manifestaciji. Na nama je u Slavoniji pokazati što smo i tko smo i nemojmo kukati i plakati već budimo ponosni kao naši djedovi i očevi koji su i u težim vremenima opstali na ovim prostorima. Siguran sam da će ovo prerasti u manifestaciju širih razmjera, da će se na ovaj način i turistička ponuda ovdje obogatiti i da kada se steknu uvjeti, možda već iduće godine, uvrstimo to i u konkretne programe.Očekujemo i potpore, bilo nacionalne ili europske, ali potreban je zajednički napor na stvaranju dobre baze za daljnji razvoj.Turizam može biti evo i u Brodskom Drenovcu, Bučju i Zagrađu,” rekao je župan Tomašević.
Posebno je ponosan na četveronožne ljepotane koji su danas pokazali svoju punu gizdavost jer i sam, kako kaže, ima dvojicu ljepotana koji zauzimaju posebno mjesto u njegovom srcu i domaćinstvu.”Što znači konj slavonskom čovjeku? Zapravo tri stvari ja uvijek spajam kada govorim o Slavoniji – hrastovina, konji i lijepe žene – to je ono čime se Slavonija diči i ponosi i treba tako! Ponosni sam vlasnik dva pastuha lipicanske pasmine “A knjiga”, uzgajivači znaju što to znači, vrhunske kvalitete. Preponosan sam, oni su se kod mene oždrijebili, ja sam ih odgojio, jedan je šest a drugi tri i pol godine i oni su postali dio moje obitelji. Vjerujte, kada sam s njima, mi se razumijemo kao da istim jezikom govorimo. Uvijek ustreptim i uvijek sam ponosan i sretan što sam njihov vlasnik. S druge strane – to je velika žrtva, veliko odricanje i bez pomoći moga sina, ne bih mogao pogotovo s mojim poslom kojim se bavim. Vjerujem da ćemo to kroz dogledne godine i proširiti. Neka tradicija živi jer evo kod nas u obitelji spaja generacije oko jedne ljubavi – prema konjima. Neka živi tradicija, neka živi naša Hrvatska i neka nas čuva dragi Bog da možemo čuvati Hrvatsku!” rekao nam je nadahnuto župan Tomašević. S jednakom ljubavlju o konjima i običajima govorio nam je i domaćin Franjo Kovačević koji je po peti put širom otvorio kapiju i ugostio pokladnu povorku.
“Volim ja to, to je ljubav prema ljudima, prema konjima koji su uvijek bili dobri i gizdavi. Taj konj je nama bio sve – od prijevoza do doktora, krštenja u svatove, do oranja i rada da prehranimo obitelj. Konj je bio glavna uzdanica u svakoj kući – držao je i kravu i krmaču i čovjeka na svojim leđima. To je jedna zlatna životinja. Trebali bi mladi to prihvatiti jer na mladima svijet ostaje na starima se gasi,” rekao nam je gazda Franjo. Sudeći po mladim osmjesima i ponosim pogledima koji su sijevali sa snažnih konjskih pleća, za te zlatne pomagače slavonskog čovjeka ipak nema straha al ima budućnosti. Pa nek ona bude i takva da više nisu gazdina uzdanica već samo ponos.
TEKST: Sanja Pok FOTO: Sanja Pok