POŽEGA – Na današnji dan u Požegi je 1902 godine rođen pjesnik Dobriša Cesarić.

U književnosti se Cesarić prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom “I ja ljubim” koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac… Objavljivao je i književne prikaze, a njegova poezija i danas je omiljena u širokim čitateljskim krugovima. Svi, pa čak i oni koji nisu ljubitelji čitanja znaju bar jedan Cesarićev stih, pa se uz mnoštvo kapi “Slapa” njegove himne o zajedništvu, “Voćka poslije kiše” i danas njiše u mnogim srcima.

U Požegi su se od 2003. godine održavali Dani Dobriše Cesarića, na kojima se u deset izdanja ove manifestacije, dodjeljivala hrvatska pjesnička nagrada koja nosi njegovo ime, nagrada Dobriša Cesarić.
Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.Umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu. Budućim generacijama Cesarić je u svojoj “Pjesmi mrtvog pjesnika” ostavio najljepšu poruku:

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Pročitajte danas (ili izgovorite) njemu u čast bar jedan njegov stih.

TEKST: S. Pok      FOTO: biografija.org/knjizevnost