NOVA GRADIŠKA – Na ovogodišnjem, petom po redu Letu s Gavranom, književno kazališnom festivalu koji Novogradiščani organiziraju u čast svome najpoznatijem zavičajniku, o Miri Gavranu, kao sudionica međunarodnog okruglog stola, progovorila je i ( zapjevala) i Sandra Bagarić, operna pjevačica, glumica, voditeljica. Uz osvrt na suradnju i prijateljstvo s našim najprevođenijim i izvođenijim dramskim piscem, bio je to povod i za razgovor o Sandrinoj karijeri, ljubavi prema životu i snazi umjetnosti.

Vaše “gostovanje” na ovogodišnjem Letu s Gavranom nije slučajno, jer s Mirom vas dijeli prijateljsko-poslovni odnos i zajedničko stvaranje “Byrona”, mjuzikla nagrađenog prošle godine Nagradom hrvatskog glumišta, čiji autorski tim čine- skladatelj Darko Domitrović, vaš suprug i idejni začetnik čitave priče i Miro Gavran kao libretist?
Da, duga je to priča iza koje stoji čak pet godina napornog rada, jer toliko je trebalo do realizacije mjuzikla postavljenog na kazališnim daskama “Komedije”. Priča je to koja je, na naše veliko zadovoljstvo, već od samog početka naišla na sjajan prijem publike, jer riječ je o posebnoj i emotivnoj predstavi u kojoj ima, kako kaže moj suprug “i krvi i mesa”, a ja dodajem i mjuzikl na razini svjetskih, poput Fantoma u operi, priča koja je rezultirala prijateljstvom s Mirom, a, onda i Nagradom hrvatskog glumišta prošle godine.

Uz činjenicu da je naš najizvođeniji i najprevođeniji dramski pisac, Miru Gavrana znamo i kao iznimno samozatajnog i neformalnog čovjeka koji voli život i ljude. Upravo takvi, na svim svojim nastupima, u različitim ulogama, djelujete i vi. Je li to ono što vas spojilo i kako vi vidite Miru Gavrana?
Miro je, zaista jedan vrlo jednostavan čovjek, divan čovjek kojemu je suđena slava i predivna budućnost, iz jednostavnog razloga što je riječ o umjetniku koji dolazi do srca ljudi. Zbog svega toga uvijek mu savjetujem da se ne mijenja, da ostane upravo takav kakav je. Jesam li i ja takva i jesam li mu slična, ne znam, ali tko me voli-voli me, a tko ne, a, Bože moj, ja ne mogu biti drugačija!

Slični ili ne, činjenica je kako zračite pozitivom, veseljem i šarmom, što, čini se, prepoznaje i publika. Je li to samo “kostim za scenu” ili ste to vi i koliko je takav pristup životu i recept za dobar fizički izgled?
Sve sam to ja, u potpunosti. Osoba koja je zaljubljena u život i umjetnost, kojoj je čaša uvijek nekako polupuna, koja na život gleda očima djeteta, nastojeći što manje komplicirati, jer tako smo prolazni, tako će sve brzo proći, pa zašto onda ne uživati u svim onim malim jednostavnim stvarima koje čine život? Čisti operetni lik. Na sceni i u privatnom životu, jer, dok netko igra Gretu Garbo, izigravajući “dramu queen”, ovo je uloga koju sam ja izabrala. Možda je to, djelomično, i recept za, kako kažete-dobar izgled.ž, iako je za to potrebno, prije svega, biti iskren prema sebi i prema drugima, voljeti ljude, a dobro dođe i imati divnog muža koji vas mazi i pazi i isto takve sinove. Dobro, sad već malo pretjerujem, jer, ja sam, uglavnom njihova Pepeljuga, ali uživam u tome.

Pomaže li umjetnost u takvim osjećajima i ima li uopće u vremenima nesklonim ljudskosti, snagu da probudi potrebu i osjećaj za lijepim i dobrim u ljudima?
Iako je ljepota u oku promatrača, mislim da umjetnost ima nevjerojatnu snagu i može mijenjati svijet. Ja takve emocije uvijek nastojim podijeliti s publikom, taj dijelić dobrote, sretna da to mogu prenijeti do ljudi. Ipak, treba reći i kako sam ja jedna od onih “umjetnica” koja od iste te publike uvijek i puno uzme, jer, vjerujem kako je riječ o dvosmjernom procesu. Uz priliku da živim i osjećam umjetnost, sretnica sam i jer sam stalno u doticaju s divnim tekstovima, velikim mislima, a tu je i svakodnevna mogućnost transformacije, prilika za igru, jer, čas sam “glupačica”, čas pametna, pa kneginja, grofica, služavka. Ta lepršavost istraživanja karaktera, od onih najdubljih do plitkih, to je ono što je u ovom poslu prekrasno.

Kad smo kod emocije i prijema publike, prepoznali su to i sudionici okruglog stola posvećenog proznom i kazališnom radu Mire Gavrana. Nisu li, baš zbog topline s kojom su vas dočekali, Novogradiščani zaslužili i jedan pravi cjelovečernji koncert?
Pa, iskreno se nadam kako ćemo tako nešto uskoro realizirati, jer u pregovorima smo za skorašnji nastup. Osim toga, znam da ste vi Slavonci vrlo slični nama Bosancima, s tim svojim velikim, toplim srcem, pa bi mi bilo zadovoljstvo ponuditi vam repertoar pun čardaša, valcera, lijepe riječi,. melodramatike, ljubavi, satkan od poznate filmske glazbe, crossovera, pa onda malo nečeg edukativnog, jer, ispod nekog umjetničkog nivoa ne mogu ići, ali, light motiv svega što radim uvijek je ljubav. Volim vidjeti ljude sretne, nasmijanih i ozarenih lica, kao što je to bilo i na skupu u Mirinu čast kada smo svi zajedno zapjevali song iz mjuzikla “Jalta, Jalta”, onu čuvenu himnu dobrote.

Početkom mjeseca studenoga premijerom “Grofice Marice” u svom matičnom kazalištu Komedija, proslavili ste 25 godina karijere. Što je još trenutno na radnom rasporedu Sandre Bagarić?
Jako sam sretna zbog “Grofice Marice” jer riječ je o ulozi koju sam, u režiji velikog Vlade Štefančića, igrala prije 20 godina. Nova predstava, ovaj put pod palicom Ozrena Prohića, moderna je verzija priče u kojoj mi je režiser dao jednu dramatsku dubinu. Muškobanjasta sam, pomalo kapriciozna, u hlačama, jer riječ je o vrlo inspirativnim 20. godinama prošlog stoljeća i uživam svake minute. Slijedi prosinac, mjesec kada moj suprug i ja imamo vrijeme “berbe”, vrijeme popunjavanja kućnog budžeta i krpanja minusa, vrijeme koncerata. Pripremam se i za promociju CD-a hrvatske vokalne lirike-Gotovac, Zajc, Prebanda, Papadopulo, pomalo akademska literatura i nešto što bih izabrala da radim doktorski rad, jer, kako uglavnom koketiram sa zabavnim žanrom, pa malo s voditeljstvom, s vremena na vrijeme, onako čisto zbog mentalne higijene, vratim se malo sama sebi, pa napravim nešto u akademskoj maniri. Uz sve to, ostatak vremena uživam, bavim se lijepim mislima, sretna sam i zadovoljna supruga, majka dva sina, studenta i srednjoškolca, s kojima ima puno posla, i uglavnom, volim se i ugađam samoj sebi. Preporučujem to i svim ženama, prije svega onima koje to, zbog odgoja, sredine iz koje dolaze, nisu naučile. Volite se i razmazite, drage moje, jer nitko vam ne može pokloniti ono što poklonite same sebi.

TEKST: Simonida Tarbuk     FOTO: S. Tarbuk/sandrabagaric.hr