POŽEGA – Najljepši poklon Požežanima i Požeštini za Božić 1991.godine poklonila je 123. brigada HV, oslobodivši cijelo područje ondašnje općine Sl. Požega. Na taj povijesni događaj podsjeća umirovljeni bojnik Mario Kalan čiji tekst donosimo u cijelosti:

U tijeku je bila Operacija ”Papuk 91” nastavljena je akcijama kodnog imena ”Lanište” 18. 12. u kojoj je život izgubio Marko Garić dok je u akciji ”Prkos” 21. 12. život izgubio Jozo Jelić, te je nekolicina naših branitelja ranjena. Napadnom akcijom pod nazivom ”Pecaljka” od 23.-25. prosinca oslobođeni su Kamenska i Mijači. ( gen-pukovnik Miljenko Crnjac, ”Tada je trebalo imati petlju” , Zagreb, str. 186-187., dr.sc. N. Martinić Jerčić, Doktorski rad, Oslobodilačke operacije Hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jeseni zimu 1991./1992. Zagreb, 2014. str. 292 ) .Također, prisjetimo se kako su u to vrijeme ”na okupiranom teritoriju pobunjeni Srbi u Kninu 19. prosinca 1991. proglasili ”Republiku Srpsku Krajinu” i donijeli ”Ustav RSK” ( dr.sc. A. Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku, 1990-ih, Zagreb 2011. str.105.)

Odmah nakon Božića, slijedeći dan 26. prosinca Operacija ”Papuk 91” na Zapadnoslavonsko bojištu nastavlja se dalje i 123. brigada HV Požega u svom području djelovanja u napadnoj akciji kodnog naziva ”Velebit” oslobađa značajno uporište neprijateljskih snaga Bučje, u kojem su neprijateljske snage osnovale prvi logor na području RH još u kolovozu 1991. U to vrijeme Operacije, ”Papuk 91.”123. brigada HV Požega ima četiri pješačke bojne u operativnom djelovanju i petu bojnu u osnivanju, sa svim službama potpore brigade.

Prema knjizi general- pukovnika Miljenka Crnjca situacija se odvijala na slijedeći način:
”Prema usuglašenim planovima koji su dogovoreni 22. prosinca 1991. u Daruvaru na sastanku zapovjednika brigada podređenih OZ Bjelovar, naša postrojba je nakon oslobađanja Kamenske trebala, zajedno sa 136. i 127. brigadom, sudjelovati u oslobađanje Bučja, svako iz svog smjera. Akciju za oslobađanje šireg područja oko Bučja nazvali smo «Velebit», a cilj akcije bio je protjerivanje neprijatelja i oslobađanje ovog područja, te spajanje sa snagama HV-a koje su nastupale iz smjera Pakraca, odnosno Daruvara. Time bismo konačno oslobodili komunikaciju Kamensko – Pakrac i stvorili polazne osnove da zajedno s postrojbama HV-a iz drugih dijelova ovog bojišta oslobodimo zapadnu Slavoniju i time omogućimo slanje pomoći našim snagama u drugim dijelovima Hrvatske.

Tijekom noći naši operativci, topnici i vezisti dodatno potvrđuju i koordiniraju aktivnosti za nastavak operacije, tako da postrojbe 123. brigade kreću prema planu u oslobađanje šireg područja sela Bučje, gdje se sve do nedavno nalazio štab srpskih pobunjenika i mučilište zatočenih Hrvata. No, na sam dan napada naših snaga, 26. prosinca 1991., oko 8 sati, dio zapovjedništva i ja u Kamenskoj nailazimo na gospodina Josipa Černija, zapovjednika 136. brigade, koji zajedno s jednom svojom bojnom, mimo dogovorenih planova, namjerava krenuti s nama iz samog mjesta, dok iz pravca Zvečeva južnim padinama Papuka prema Bučju nije poslao ni jednu svoju postrojbu, što je trebao učiniti, prema planovima i zapovijedi zapovjednika OZ Bjelovar. da mi postrojbe koje sam poslao ne bi doživjele iznenadni udar i pretrpjele velike gubitke, odmah dajem zadaću jednoj satniji iz svoje pričuve da obuhvatom južnim padinama Papuka krene i zaobiđe klanac Tijesni Bogaz kako bi nakon toga zajedno prema Bučju, a da iza nas idu snage 136. brigade.

Bučje je oslobođeno brzim prodorom naših snaga, nakon što smo bez nekog većeg napora razbili neprijateljski otpor i nakon što smo često dolazili u sukobe s dijelovima i grupicama njihove raspadnute vojske i četnika, koji su pljačkajući nalijetali na naše snage, jer nisu vjerovali da smo tako brzo zavladali ovim prostorom. Nakon oslobađanja prostora oko Bučja krenuli smo u spajanje sa snagama 127. brigade koja je dolazila iz smjera Pakraca, odnosno Kusonja.”Povijesni susret i spajanje snaga 123. i 127. brigade HV-a, koje je vodio današnji stožerni brigadir u mirovini Renato Romić, dogodio se u selu Ožegovcima, čime smo držali cjelokupnu komunikaciju Požega – Kamensko – Pakrac….. ( gen.-pukovnik Miljenko Crnjac, ”Tada je trebalo imati petlju” Zagreb, str. 194-195.,)

Ovaj povijesni susret dvije slavonske brigade na Zapadnoslavonskom bojištu u zimi 1991. u svom doktorskom radu obradio je dr. sc. N. Martinić Jerčić : ”Dana 26. prosinca 1991. postrojbe 123.brigade, 127. brigade i 136. brigade krenule su u oslobađanje Bučja i okolnih sela. Nakon ovladavanja selima Bučje i Ožegovci postrojbe 123.brigade, susrele su se sa snagama 127.brigade kod mjesta Ožegovci…. ”( dr.sc. N. Martinić Jerčić, Doktorski rad, Oslobodilačke operacije Hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jeseni zimu 1991./ 1992. Zagreb,2014. str. 293 -4., isto Radovi zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru ,2014, str. 62-63). Također isti događaj obradio je u svom magistarskom radu ”Vojne operacije u Zapadnoj Slavoniji u Domovinskom ratu” A. Farkaš, Osijek 2016. str.45. U dijelu zaključka koji se odnosi na priznanje i valorizaciju prvih napadnih operacija HV 1991., magistar Farkaš donosi: :….. ” Vojne operacije koje su se provodile u 1991. godini: ”OTKOS 10”, ”ORKAN 91.” te ”PAPUK 91.” imaju karakter kopnenih bitaka uz slabu oklopnu i topničku potporu, bez ikakve zračne potpore. Na kraju je važno spomenuti kako navedene operacije nemaju adekvatno priznanje u vojnom i političkom značenju pa čak nije niti uspostavljeno odlikovanje za iste, iako su gotovo jednakog značenja, a možda i značajnije od Bljeska i Oluje jer su njihove preteče i jedan od značajnijih elemenata za priznanje RH 15. siječnja 1992.( A. Farkaš, ”Vojne operacije u Zapadnoj Slavoniji u Domovinskom ratu” Osijek, 2016. str. 69)

TEKST:  S.P/Mario Kalan                           FOTO: M. K