NOVA GRADIŠKA -Sada je, već sasvim sigurno-ima nešto  posebno u vodi i zraku koje piju i udišu Novogradiščani, što, iznimno dobro utječe na kreativnost i rezultira nekom novom generacijom umjetnika. Ivo Štivičić, Tito Bilopavlović, Miro Gavran svakako su naši najreprezentativniji „primjerci“. Onda se pojavio Zoran Malkoč, ugodno iznenadivši kritiku sa svojom začudnom Slavonijom, a sada i još jedno novo ime. Ovih je dana, naime, u izdanju bibliotke „Nokaut“ svjetlo dana ugledao roman „Sreća prati hrabre“ debitantsko djelo  Elvire Slišurić, donedavno lokalne radijske, a sada, izgleda i spisateljice s budućnošću.

Iako je oduvijek nešto pisala, onako, samozatajno, skrivajući napisano od pogleda, Elvira se za studiozno i disciplinirano pisanje odlučila nekako u ovo vrijeme prošle godine, upisavši tromjesečnu dopisnu radionicu kreativnog pisanja u Zagrebu. Tek tada je, shvatila kako za pisanje treba hrabrosti,  ozbiljnog „grijanja stolice“,  ali i kako, unatoč idejama i kreativnosti, složiti priču koja će zainteresirati čitatelje nije ni malo lako. U svakom slučaju, ponovni „odlazak u školu“ Elvira danas, godinu dana kasnije, s vlastitim objavljenim romanom, smatra najboljom odlukom u životu. Posebno veseli činjenica kako su recenzije romana  iznimno pozitivne, što će, zasigurno potvrditi i čitatelji. Sreća prati hrabre na više je načina jedinstven roman u okvirima novije hrvatske književnosti, kaže u uvodu romana urednik biblioteke „Nokaut“, Božidar Alajbegović.

No,iako je riječ o prvom domaćem  romanu čija je junakinja dragovoljka Domovinskog rata, riječ nije o ratnom romanu, jer rat se gotovo i ne spominje, iako je neprestano prisutan. U mislima onih čije ozljede nisu vidljive, ali su toliko bolne da onemogućavaju normalan tijek života. Riječe je o sasvim posebnom djelu i stoga što se gotovo u potpunosti odvija u ambijentu bolničkog odjela. Radi se o fikcijskoj nadogradnji autoričinih iskustava pisanoj asketski pročišćenim, minimalističkim stilom, „ uz, kako kaže urednik“  garnirung blage, dojmljive, lirski obojene poetičnosti.“ „Sreća prati hrabre“ je vještom rukom vođena, slojevita i dramatična priča o ustrajnosti, hrabrosti i nepokolebljivosti te rukopis koji svakom stranicom budi nevjericu da se radi o debitantskome djelu.Zbog svega toga, čini se kako je Elvira napravila pravi potez. I kako ćemo, zasigurno, za nju, tek čuti.

TEKST: Simonida Tarbuk      FOTO: Hena