NOVA GRADIŠKA – „Zoran Malkoč glas je neke druge Slavonije! Galaktičkim razdaljinama odijeljen od one lakonotne u kojoj, uz idilične ravnice sa žutim žitnim poljima, poziraju vesele snaše i raspojasani bećari. On nije lik iz slavonske metropole, nego iz slavonske provincije, dragovoljac Domovinskog rata, Novogradiščanin koji u rodnom gradu vodi antikvarijat ,autor proznog opusa u kojemu su jedan roman, pobjednička priča Večernjakovog natječaja „Ranko Marinković“ , te uspješna  zbirka priča «Groblje manjih careva». Tako je o ovom Novogradiščaninu prije koju godinu pisao Roman Simić Bodrožić. Od danas, Zoran Malkoč svom životopisu može dodati još jedno djelo, roman „Roki Raketa“ koji će u subotu, 15. studenoga, biti i službeno predstavljen na ovogodišnjem  Interliberu.

Jednako kao i roman prvijenac publici predstavljen pod nazivom „Kao kad progutaš brdo balona„, i „Roki Raketa“ je roman koji su ljubitelji Malkočevih  kratkih priča željno iščekivali. Jer, Zoran Malkoč, znaju svi Novogradiščanini, nipošto nije sasvim običan lik, pa tako ni sasvim običan pisac. Riječ je o prozaiku iznimno originalnog izričaja, s nesavršenim marginalcima u glavnim ulogama, kultnoga statusa – ne samo među suborcima iz Domovinskoga rata – nego i među ozbiljnim poklonicima djela Borgesa, melankolije, apsurda i naturalizma, sve ono što je nastavak dobilo i u najnovijem književnom uratku. Ideju za nove priče Zoran Malkoč je, kaže,  dobio relativno davno, dok se još „baktao“ s „Grobljem manjih careva“. Iako je ideja dugo postojala i nekoliko se godina kuhala u glavi autora, iako je autor neizmjerno uživao pišući svoju novu priču, probijeni su svi mogući rokovi, ali , na kraju, roman je pred čitateljima.
Fantastika, groteska, bajka, crno humorna i realno surova slika stvarnosti-sve su to elementi prisutni u Malkočevom pisanju, ali i elementi bez koji ne bi bilo Rokija Rakete.Jer, on je zla sudbina pisca, moja zla sudbina, kaže Zoran Malkoč, predstavljajući svog novog junaka kao četveronožnog mecenu i virtuoznog lopova, nemilosrdnog dobavljača materijalnih dobara, ali i muzu i prijatelja koji piscu daje sve, a od njega traži samo jedno: da piše i završava knjige, dobre ili loše, svejedno. Upravo stoga, roman „Roki raketa“ je roman o pisanju kao pozivu,ali i roman o igranju krivih uloga i odustajanju od sebe. Iako su sva prethodna Malkočeva djela kao mjesto radnje imali Slavoniju, ( i novi se roman odigrava u Slavoniji, ali ima tu sada i Zagreba i Dalmacije) čitalačka publika je tu nesretnu regiju najbolje upoznala kroz roman „Groblje manjih careva“. Nezaboravan je to portret Slavonije koja je Zoranu Malkoču inspiracija, ali i kaznionica. Jer, kako sam kaže „Slavoniju, iz koje ljudi panično bježe, i to ne više samo mladi, već dugo osjećam kao prostor kazne – bi li to onda bila kaznionica? Iz te perspektive svaki drugi prostor, zvao se on Zagreb, Island ili Patagonija, može se činiti privlačnim prostorom slobode. No to je samo varka, nema se zapravo kamo pobjeći – mi jednostavno živimo u zatvoru čiji se zidovi pomiču i čovjek, u najbolju ruku, može preseliti u komforniji dio zatvora“.

Magični realizam Zorana Malkoča, prepun neobičnih duhovnih i mentalnih unutarnjih svjetova, iskošenog pogleda na zbilju,bizarnih likova, čudaka i marginalaca, ima nevjerojatnu moć da  čitatelja uvede u čudesne  izmaštane predjele i približi ga fantastičnim, uglavnom anti-junacima, koji, za razliku od stvarnosti koja nas okružuje, imaju svoje dostojanstvo.  Stoga je njegova pojava za novu hrvatsku prozu u svakom slučaju dobra vijest. Oko toga su se, uostalom, odavno složili i kritika i publika. Uvjerite se u sve navedeno i vi i potražite novi roman  Zorana Malkoča, ovog nimalo tipičnog književnika i definitivno ni malo tipičnog Novogradiščanina.

TEKST: Simonida Tarbuk     FOTO: S. T.