POŽEGA – Volontiranje je humanost pretočena u djelo. Ono je svjestan i nesebičan izbor da svoje najvrjednije bogatstvo – vrijeme – darujemo drugima, bez traženja ikakve materijalne naknade.

“Ovaj svijet će uskoro zaključiti da su mu potrebni i oni koji se bave ljepotom i dobrotom. Ako to ne zaključi, suočit će se sa zadnjim kadrom emisije u kojoj uživo gleda propast vlastite civilizacije”, rekla je književnica Julijana Matanović. Istinsku ljepotu čuvaju, stvaraju i njeguju umjetnici, a dobrotu – volonteri.

A u vrijeme kada je vrijeme novac, a novac status, volonteri su pravo „čuđenje u svijetu”. Empatija, humanost i emocionalna inteligencija, nažalost, nisu zarazni. Što volontere motivira, zašto su se odlučili na takvo djelovanje u društvu koje ih nerijetko postavlja na margine? Kako ne „izgore” u tom procesu? Influencerica s videoisječcima o šminkanju ostvarit će pomoću društvenih mreža profit i nebrojene preglede – volonter koji čisti pseći izmet u skloništu ili posjećuje usamljenu staricu dobit će tek „lajk”, ako i to. Ipak, na kraju dana, ljudsko društvo ne opstaje zbog tehnologije ili novca, već zbog nevidljivih niti koje nas povezuju – humanosti i volontiranja, najplemenitijih ljudskih vrlina. Volonteri su svjetionici humanosti, mala svjetla koja nas u gruba vremena, kada je lako zaboraviti na one koji su ostali po strani – nemoćne, bolesne, usamljene ili siromašne – podsjećaju na to što uistinu znači biti čovjek.

Humanost nije samo riječ. To je sposobnost da u tuđoj patnji prepoznamo vlastitu krhkost i da ne okrenemo glavu. Humanost se ne ogleda u velikim, spektakularnim gestama, već u malim, svakodnevnim činima ljubaznosti, bez očekivanja ičega zauzvrat. Volonteri su pokretačka snaga svakog zdravog društva. Možemo ih vidjeti u pučkim kuhinjama, domovima za starije i dječjim domovima, skloništima za životinje ili na terenima pogođenim prirodnim katastrofama.

Zabluda je misliti da u procesu volontiranja dobiva samo primatelj pomoći. Istina je, zapravo, potpuno drugačija – volontiranje najviše mijenja samog volontera. Pomažući drugima, razvija se empatija, strpljenje i zahvalnost za sve ono što u vlastitom životu uzimamo zdravo za gotovo. Tu su i nova iskustva, rad u timu, nove vještine i osjećaj ispunjenosti nakon uspješno provedene akcije.

Kroz volontiranje pojedinac prestaje biti  pasivni promatrač društvenih problema i postaje aktivnih stvaratelj pozitivnih promjena. Volontiranje tako donosi direktnu korist svima uključenima.

Na području Požeško-slavonske županije brojne su udruge koje daju priliku pojedincima da osjete snagu vlastite empatije i blagodat humanog djelovanja – od Crvenog križa i Lige protiv raka, Udruge “Mi” koja je fokusirana na integraciju djece i osoba s posebnim potrebama u život zajednice kroz edukacije i kreativne susrete, Udruge osoba s invaliditetom, Udruge “Mali princ” koja okuplja roditelje, stručnjake i volontere s ciljem promicanja interesa te pomoći djeci i osobama s poremećajem iz spektra autizma, dobrovoljnih vatrogasnih društava, Gorske službe spašavanja i Marijinih obroka, pa do udruge “Srce za lutalice” koja brine o onima ranjivima i bez glasa – životinjama i ronilačkog kluba.

Što ih motivira, što ih tjera? Jedan od odgovora ponudio nam je prim. dr. Nikola Gotovac, tajnik Lige protiv raka koja na području Požeško-slavonske županije djeluje više od pola stoljeća: “Ljudi, te žene i muškarci koji su preboljeli maligne bolesti ili imaju nekog oboljelog u obitelji, oni su zapravo izvor pozitive i glavni motiv nas ostalih volontera u Ligi. U našem radu, a vjerujem da je tako i većini drugih volontera, često ne vidite izravne rezultate svog rada i to ljudima ponekad može biti prepreka da se uključe. Ali, iako ih ne vidimo odmah, rezultati su tu, pa i u nama samima. Svi mi dođemo takvi kakvi jesmo, ali uvijek se nešto promijeni; osjetite kako ste povezujete s ljudima na jednoj novoj razini, na jedan snažniji način.”

Gradsko društvo Crvenog križa Požega i županijsko društvo, aktivni od 1888. godine, djeluju unutar Međunarodnog pokreta utemeljenog na načelima humanosti, nepristranosti i dobrovoljnosti. Kroz brojne akcije, poput darivanja krvi i pomoći ranjivima, nastavljaju dugu tradiciju smanjenja društvenih nejednakosti. “Bez volontera bilo bi teško učinkovito djelovati. A to su velikodušni ljudi, plemeniti i spremni darovati svoje vrijeme i snagu za humani cilj, i na našu sreću, takvih ljudi ima”, ističe ravnatelj Miroslav Zelenika.

Na kraju, važno je shvatiti da nitko od nas nije previše siromašan da ne bi mogao dati nešto, niti previše bogat da mu tuđa pomoć nikada neće zatrebati. Život je nepredvidiv, a kotač sudbine se brzo okreće. Društvo koje njeguje kulturu solidarnosti i volontiranja stvara sigurnu mrežu za sve svoje članove. Kada ulažemo u dobrobit zajednice, gradimo bolji svijet za generacije koje dolaze. Humanost i volontiranje nisu luksuz niti hobi za slobodno vrijeme; oni su temelj na kojem počiva pravednije i sretnije čovječanstvo.

Članak  je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.  

TEKST: Dorian Pok           FOTO: Dorian Pok/ Slavonski.hr (Arhiv)