MUZEJ TAMBURE U SLAVONSKOM BRODU: Prije i poslije svega bila je i bit će – tambura
SLAVONSKI BROD – Tambura i bećarac od pamtivjeka su u neraskidivoj vezi, jer soundtrack života svakog Slavonca, tu jedinstvenu melodiju bez koje, na ovim prostorima, nema ni rođenja ni smrti, najbolje može, srcem i žicom, prenijeti upravo ovaj instrument. Priča o tamburi, stoga je i priča o Slavoniji, njenoj tradicijskoj kulturi, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, zbog čega joj je u Slavonskom Brodu, posvećen i muzej, prvi takve vrste u svijetu
Iako je gastronomija najćešće prvi podsjetnik na destinaciju, ništa vas ne može tako momentalno vratiti u vrijeme ali i upoznati s prostorom kao glazba. Jer, odsvirana srcem i emocijom, reći će vam sve što trebate znati i da je Slavonija “tamo gdje žica na tamburi jeca.” Natopljena i protkana njome, neraskidivo vezana s njenom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, njenom tradicijskom kulturom, zbog čega joj je u Slavonskom Brodu posvećen i Muzej, prvi takve vrste u svijetu. Iako je službeno otvoren 23. siječnja 2013. godine, u prostoru kazamata Brodske tvrđave, priča o ovom jedinstvenom postavu temeljenom na storytellingu i ljubavi osnivača prema tamburi, počela je još davne 2007. u prostoru Kapelanovog stana, idejom “gurua tambure”, majstora glazbalara i glazbenika, i nepresušnim znanjem maestra Mihaela Ferića, glazbenog pedagoga, dirigenta, publicista, zanesenjaka i stručnjaka koji je veliki dio života posvetio upravo tamburi, njenom razvoju i povijesti.
Muzeju kao prostoru prethodilo je osnivanje Brodske udruge tamburaša, skupine glazbenika i zaljubljenika u tamburu na čelu s tajnikom Mladenom Rakićem i predsjednikom Krešimirom Dokuzovićem, koji su obavili sav posao oko opremanja i osmišljavanja današnjeg postava, vodeći se prije svega željom prenošenja vlastite ljubavi prema ovom instrumentu drugima. Jer, osim malo znane činjenice kako je riječ o istinski nacionalnom instrumentu, tambura je, kažu ljudi koji stoje iza priče o Muzeju, a dobro zna svatko na ovim prostorima, emocija i život. S tamburom se u Slavoniji rađa, s tamburom se i umire, čobani su njome kratili vrijeme dok su čuvali stoku na ispaši, svirala se na čijalu i sijelu, po prelima i komušalištima, uz nju se pjevalo i veselilo pri završetku poljskih radova, zbog čega je, gotovo pa utkana u genetski kod svakog bećara i bećaruše. I još nešto, sasvim specifično- za razliku od brojnih drugih glazbala, tambura je, baš kao i Slavonci, iznimno društveni instrument, zbog čega se, na pravi način, može doživjeti samo kroz svirku najmanje pet, šest glazbenika, tamburaša.
Uz ljubav prema tamburi koju ćete osjetiti u svakom kutku ovog prostora, baš kao i njenu neraskidivu vezu s tradicijskom kulturom, navratite li u kazamat Brodske tvrđave, naučit ćete ponešto i o povijesti ovog glazbala, koja je, baš kao i tambura sama, prilično zanimljiva. Priča počinje u 14. i 15. stoljeću s dolaskom Turaka na ove prostore i pojavom instrumenta tanbura, svojevsrne preteče današnje tambure. Riječ je o glazbalu iz obitelji lutnji, iz kojeg su se, vremenom, razvili šargija i saz kod naših susjeda u Bosni i Hercegovini, ali i tambura kakvu poznajemo danas, neodvojiva od Slavonije i njene kulturne baštine, sastavnica opće glazbene kulture u Hrvatskoj, s uvaženim i posebnim statusom, zbog čega je, itekako, važno ponoviti i usvojiti kako je riječ o istinskom nacionalnom instrumentu. U našim krajevima tambura se prvi put spominje 1551. godine u spisima putopsica N. Nikolaja, koji je boravio ovdje kao pratilac francuskog konzula na putu za Tursku. Najstarija do sada znana tambura, koja se čuva u muzeju u Osijeku, potječe iz 1847., a bila je u vlasništvu Paje Kolarića, osnivača prvog amaterskog tamburaškog orkestra.
Sve to, ali i puno više, naučit ćete šetnjom kroz Muzej, na kojoj vas, uz bogati povijesni postav i kratki film, čeka i retro kutak, 300-njak fotografija, obilje video i audio zapisa, plaketa, priznanja, ali i 70-ak instrumenata, što je tek trećina svega onoga što posjeduje Udruga brodskih tamburaša. Posjetiteljima posebno zanimljiv je prostor majstorske radionice, kutak na kojem je moguće dobiti uvid u postupak građenja tambure, ali i saznati brojne druge zanimljive sitnice, poput toga da drvo za izradu tambure mora biti znalački odabrano, dobro spremljeno i osušeno, a ništa manje važno nije ni znanje onoga tko instrument izrađuje, kao i podatak da svaki kraj ima tamburu karakterističnu za određeno podneblje, zbog čega zvuk koji se svira u Slavonskom Brodu nije isti kao onaj u Đakovu ili Županji. Nove zanimljivosti čekaju i u interaktivnom dijelu Muzeja u kojem se posjetitelji mogu okušati i u isprobavanju alata potrebnih za izradu tambura, pa i naučiti pokoju sitnicu o njenom povijesnom razvoju, poput podatka kako je oblik tambura koje se koriste u današnje vrijeme, u južnoj i srednjoj Europi, razvijen u Budimpešti početkom 20. stoljeća, radom graditelja violina, pri čemu je, kao ogledni primjer za oblik modernih tambura poslužila “mala bečka gitara”.
Stare su tambure, naučit ćete na ovom mjestu od zaljubljenika u uglazbljenu Slavoniju, bile dosta ograničene u svojim glazbenim mogućnostima zbog načina ugođavanja, ali i zato što su imale samo dvije ili tri žice, što odavno više nije tako, jer baš kao i glazba i tambura je vremenom, itekako, evoluirala, zbog čega danas, rame uz rame, stoji s bilo kojim drugim instrumentom.
Uz nastojanje za približavanjem tradicije i osvješćivanjem važnosti uloge ovakvih mjesta u očuvanju kulturne baštine, ono što Brodska udruga tamburaša želi da sa sobom ponesete s ovog mjesta , njihova je ogromna ljubav prema ovom velikom, malom komadiću slavonske i nacionalne glazbene i kulturne povijesti. Na zadovoljstvo svih, prepoznaje to i struka, čemu svjedoče i priznanja poput nagrade “Simply the best” u kategoriji Manji stalni tematsko izložbeni postavi, za inovativni muzejski postav i atraktivan sadržaj prvog svjetskog muzeja tambure koju tradicionalno dodjeljuju Udruga hrvatskih putničkih agencija- UHPA i turistički časopis “Way to Croatia”.
Zbog svega toga, navratite što prije. Po jedinstveni doživljaj Slavonije, njene tradicije i kulture i uvjerite se kako su najljepše uspomene one stvorene glazbom.
Jer, prije i poslije svega, bila je i bit će – tambura.
Članak objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
TEKST: Simonida Tarbuk FOTO: Ustupljene fotografije (Brodska udruga tamburaša)