POŽEGA – U prigodi božićnih i novogodišnjih blagdana Domagoj Lovrić, direktor Komunalca Požega d.o.o., zakupcima požeške tržnice podijelio je prigodne poklone. Poseban poklon uručio je Mariji Japarić koja na ovoj tržnici prodaje od 1973. godine.

U prostoru požeške tržnice danas je bilo pravo slavljeničko ozračje. Vrijeme je blagdana, vrijeme zajedništva, zahvalnosti i darivanja pa su u požeškom Komunalcu prigodnim poklonima odlučili razveseliti više od 20 zakupaca koji svakodnevno svojim proizvodima pune “zeleni trbuh” grada. Poseban poklon direktor domagoj Lovrić uručio je Mariji Japarić, vitalnoj 80-godišnjakinji koja na tržnici prodaje od 1973. godine.

“Prostor tržnice nije se puno kroz godine mijenjao, ali kada je o kupcima i prodavačima riječ, tržnica je nekada svakodnevno bila puna, nije se moglo prolaziti, a sada možete kroz nju trčati. I prodajnih mjesta praznih je sve više, a “stare garde” prodavača, osim mene, više ni nema. Ali ja sam još tu, navikla sam, a kad sam bila mlađa nisam ni imala vremena razmišljati o drugom poslu. Moralo se raditi, uzgajati i prodavati,” kaže nam gospođa Marija.

Nostalgična priča gospođe Marije uskoro bi mogla dobiti još snažnije note, jer i požeškoj tržnci slijedi velika promijena. U sklopu ITU mehanizma , Gradu Požegi kao sjedištu urbanog područja odobreno je 18 milijuna eura i u pripremi je veliki projekt uređena povijesne gradske jezgre koji obuhvaća i izgranju nove tržnice s podzemnom garažom, a razdbolje do završetka te faze projekta “premostit će” privremena tržnica na novoj lokaciji. Za novo doba tržnice Komunalac d.o.o. spreman je pružiti podršku, kaže nam direktor Domagoj Lovrić.

“Tržnica je prešla u gradsko vlasništvo i Komunalac trenutno samo upravlja s ovom tržnicom u kojoj imamo 23 zakupaca, uz ribarnicu, dva marketa i kafić. Spremaju se veliki projekti kroz ITU mehanizam i mi smo spremni pružiti potrebnu podršku i u knstantnim smo dogovorima s Gradom što sve treba učiniti, gdje će izmjestiti tržnica i kako to učiniti na najkvalitetniji način i za zakupce.

TEKST: Sanja Pok                   FOTO: Sanja Pok