KAZALIŠNO GOSTOVANJE – Živio Kralj Ubu!
POŽEGA – Na sceni Gradskog kazališta Požega večeras je gostovalo Kazalište Virovitica s predstavom “Kralj Ubu” kultnim tekst teatra apsurda Alfreda Jarrya. Kukavica, ubojica i luđak Ubu sa svojom svitom Gouznyaka, moralno jednako niskih podložnika oduševio je požešku publiku.
Jarryjevu priču o pohlepnom, glupom, okrutnom Ubuu i njegovoj strahovladi u virovitičkoj izvedbi režirao je slovenski redatelj Samo Strelc koji je osmislio i scenografiju i kostime a zahtijevni zadatak glume odradili su vrhunski Blanka Bart, Sara Lustig, Mladen Kovačić, Mijo Pavelko, Goran Koši, Igor Golub, Antun Vrbenski i Draško Zidar kao pravi kralj i scene i svog lika.
Iako je na otvoreni poziv na interakciju putem sveprisutnog facebooka publika reagirala suzdržano, kultni tekst teatra apsurda koji je možda davne 1896 godine na premijernoj izvedbi šokirao, večeras je u Požegi naišao na smijeh i odobravanje. Jer Ubu je čini se aktualniji nego ikada, posebice večeras kad su mnogi netom prije polaska u kazalište vjerojatno osluškivali što nam stvarni moćnici poručuju s tv-ekrana.
Riječ a ne djela (osim nedjela), moto je kojeg se drži i kralj Ubu pa se čak i rat na sceni igra riječima. A orginalna žestina provokacije psovkom i vulgarnostima kojom je plijenio izvornik, nadomještena je pucnjevima, zviždaljkom i bukom koja jednako, ako ne i žešće, atakira na gledatelja. Jer, budimo iskreni, na psovku ionako danas više nitko ne reagira šokom i nevjericom. Ono što izaziva nevjericu aktualnost je koju bacaju u pregrštima sa scene – porezi, prirezi, novci, zlato, izdaja i prodaja, spletke i manipulacija – tata Ubu i mama Ubu pravi su “junaci našeg doba”.
Predstava završava s Armstrongovim klasikom What a Wonderful World, i staje na stihu – I hear baby’s cry… kao da su nam tata i mama Ubu vizionarski poželjeli nešto poručiti ostavljajući iza sebe samo kaos… No, bilo kako mu drago – živio tata Ubu, živjela mama Ubu – takvi kakve su nam virovitički umjetnici poklonili – blistavo gnjusni i tako poučno prispodobivi.
TEKST: S. Pok FOTO: S. Pok