POŽEGA – U sklopu Kazališnih ljetnih večeri Gradsko kazalište Požega ponudilo je svojoj publici Kazališni nokturno, večer poezije, glazbe i plesa.

“Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.”

Od ljepote Ujevićevog Notturna i stihova drugih, svima dragih pjesnika nije se sinoć umiralo iako, emocija je bilo i u poeziji i u kulturnom ozračju.

Odabrane pjesme poznatih pjesnika od Slavka Mihalića, Antuna Branka Šimića, Josipa Pupačića, Tina Ujevića, Jure Kaštelana i Dobriše Cesarića do Pabla Nerude i kultnog Lorce interpretirali su u Kazališnom nokturnu profesori i profesorice hrvatskog jezika Lidia Gerstman, Anita Katić, Miroslav Paulić, Miroslav Peroutka, Valentina Neferović, Valentina Mirković, Kristina Lešić i Nataša Puljašić, uz vodstvo Marijane Ćorluke.

Glazbene ulomke i pratnju izvele su Matea Šeremet i Lucija Ticl Polić iz Glazbene škole Požega, a da je i ples poezija, samo ona koju gledamo pokazala nam je svojom izvedbom plesna umjetnica, pedagoginja i koreografkinja Ilijana Lončar.

Možda su neke izvedbe bile više, a neke manje izražajne, možda se ponekad lomio ritam i glas, ali ideju treba pozdraviti. S poezijom, plesom i glazbom, trebamo živjeti. Često. U svakoj prilici. Jer, u vremenima kada autentične vrijednosti gube dah pod plimom ispraznosti, kultura zajedništva u umjetnosti, lijepoj riječi i pokretu ima okrepljujući učinak. Svojim dolaskom potvrdila je to brojna požeška publika.

Bravo Kazalište! Čista petica, drage profesorice i profesori, čista petica…

TEKST: Sanja Pok                   FOTO: Sanja Pok