POŽEGA – Na požeškim kazališnim daskama izvedena je premijerno pokazna predstava “Imam jednu želju” autorski projekt Srednjoškolske kazališne družine pod vodstvom Marijane Matoković. Prepuno gledalište uživalo je u 50-tak minuta kazališne zabave u kojoj su mladi amateri pod profesionalnim i stručnim Marijaninim vodstvom pokazali svoje talente i ispričali svoje priče.

Želju da pogledam “Imam jednu želju” probudio je ponajprije plakat – kreativan, prikladan, bez nepotrebnog kiča i kopiranja, izvrstan rad Antonia Grozdanoskog. Pa, kad je plakat uspješno odradio svoju ulogu, jer uloga kazališnog plakata upravo je pobuditi zanimanje i uputiti poziv, kada je dakle plakat odradio svoju ulogu – SKAD-ovci na vama je red! I odmah kažem – bravo!

Priznajem, u početku bez previše entuzijazma, pratila sam “muvanje” po sceni. Pa se onda malo zagrijalo, pa malo više, pa su krenule priče, pa je krenulo igranje i razigravanje, ali vrlo vješto, vrlo uigrano. Scenski pokret, vladanje glasom, bez vike, bez recitiranja, bez nepotrebnog preglumljavanja, sve to u svakoj minuti ove zanimljive predstave, govorilo je i onu važnu nepobitnu činjenicu – s ovim mladim ljudima radi netko tko zna svoj posao. Marijana Matoković doista je pravi motor koji je nedostajao Gradskom kazalištu Požega, onaj pravi “dobri zlatni duh” ali kovan i iskovan u kovačnici Umjetničke akademije iz Osijeka ( prepoznatljiv rukopis!). Zato valjda te akademije i postoje, tko će ga znati.

Jednostavno rečeno, mladi SKAD-ovci Ivona Alavanja, Barbara Bošnjak, Darija Đurđević, Željka Galić, Mia Gašparović, Jakov Gugić, Irena Markanjević, Iva Marketanović, Ružica Maurus,Tina Miljić, Rosa Oršuš, Anabela Sulić, Matko Trnačić, Petra Vodinelić odigrali su dramsku igru o svojim snovima, životnim situacijama, maštanju i strahovima, ponekad dramatični, rijetko ozbiljni i iznimno duhoviti.

Publika je uživala, pljeskala, smijala se, odgovarala na poticaj. Živa “frka” i na sceni i u gledalištu. I kako rekoh, doprinos je dala i ekipa, uz Antonia tu je i Ana Ticl, vrhunska glazbenica, ovoga puta – savjetnica za glazbu. Bez posebne scenografije,bez rekvizita, samo mladi ljudi koji vole kazalište. Netko bi rekao gotovo od ničeg, napravili predstavu, ali eto – dobri sastojci, dobar recept, dooobar kolač koji se dignuo baš kako treba u Marijaninoj pećnici (tko je gledao, znat će).
Imam jednu želju – pogledajte ovu predstavu ako uhvatite priliku!

TEKST: Sanja Pok     FOTO: Sanja Pok