VOĆIN – Na trideset i treću obljetnicu razaranja Gospina svetišta u Voćinu i ubojstva 47 njegovih stanovnika, 13. prosinca 2024. održano je hodočašće u Voćin kojem su se po šesnaesti puta pridružili predstavnici hrvatskih branitelja, vojske i policije.

Program je započeo okupljanjem na „Prebendi“ iznad voćinskog svetišta, jednom od mjesta teškog stradanja. Ondje je požeški biskup Ivo Martinović, pozdravljajući nazočne istaknuvši kako su došli kao hodočasnici sjediniti se s Marijom, Gospom Voćinskom i moliti za nedužne žrtve, iskazati im počast i zahvalnost. Uputio je pozdrav obiteljima voćinskih žrtava i poginulih branitelja, članovima HVIDRE, predstavnicima hrvatskih branitelja s područja Požeške biskupije i drugih dijelova domovine kao i predstavnicima hrvatske vojske i policije te je rekao: „U vama je na osobit način trajno živ spomen na najteža hrvatska stradanja u Domovinskom ratu, među kojima je – nakon Vukovara i Škabrnje – Voćin sa svojih 47 ljudi, ubijenih najvećim dijelom na današnji dan prije 33 godine, kada je do temelja razorena i crkva iz 15. stoljeća, svetište Gospe Voćinske.“ Podsjetio je potom nazočne kako je i u nedalekom Četekovcu, Balincima i Čojlugu ubijeno više od dvadeset nedužnih civila. Također se spomenuo i Kusonja, Gornje Obriježi, Papuka i logora Bučje u kojem su bili zatočeni brojni civili, od kojih je dio ubijen, a dio nestao te je zaključio da ove činjenice svjedoče kako je na prostoru zapadne Slavonije zlo ostavilo teške tragove.

Biskup je pozdravio i nazočne svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, učenike Osnovne škole u Voćinu i drugih škola te sve druge vjernike, kao i nazočne predstavnike javnog života te državnih i lokalnih vlasti te je naglasio kako Požeška biskupija od svog osnutka nastoji na današnji dan iskazivati žrtvama poštovanje i zahvalnost. „U tom pobožnom činu šesnaestu godinu za redom pridružujete joj se i vi, dragi hrvatski branitelji, vojnici i policajci. Svojim hodočašćem i velikim zavjetnim svijećama koje ste i danas ponijeli želite Gospi Voćinskoj povjeriti sve ono što nosite u svojim srcima: radost i ponos zbog obranjene hrvatske slobode, ali i terete što ih je u vama ostavio rat, moliti za pobjedu mira i dobra u svojoj hrvatskoj domovini i u svijetu. Okupljeni smo oko ovog prostrijeljenog križa na Prebendi, jednom od mjesta ubojstava nedužnih voćinskih ljudi, da bismo zajedno s vjernom Isusovom i našom Majkom u molitvu sabrali sve suze i boli, patnje i jauke, nedužnu smrt voćinskih stanovnika i drugih ubijenih, povjerili ih Isusovoj ljubavi jačoj od smrti, i u njoj prepoznali smisao njihove žrtve, praštanjem ostvarili nutarnju slobodu te im u čistoći pamćenja iskazali poštovanje i zahvalnost. Moliti želimo i za sve one koji su zlo nanosili, da se i njima Bog smiluje u svom milosrđu.“

Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili hrvatski branitelji te brojnim zastavama njihovih udruga. Procesija se zaustavila kod spomenika „U Majčinu naručju“ nedaleko ulaza u crkvu. Biskup je podsjetio nazočne kako nam Memorijal stavlja pred oči potresnu sliku Isusa, skinuta s križa, čije tijelo prima njegova Presveta Majka Marija. „Ona je svojim suosjećajnim srcem ovdje u voćinskom svetištu tijekom više stoljeća primala i majčinskom ljubavlju liječila mnoge naše hrvatske rane. Duboko vjerujem da je u svoje naručje primila i nedužne voćinske žrtve, sve poginule i nestale u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi, moćne darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Memorijal je izraz naše vjere, očitovanje naše nade i svjedočenje ljubavi prema onima koji su položili svoje živote za našu slobodu.“ Proglašena su potom imena svih voćinskih žrtava za koje je biskup zatim uputio Bogu molitvu odrješenja i položio veliki vijenac od cvijeća podno spomenika, a 47 voćinske djece odjevenih u bijelo položilo je jednako toliko lampiona. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama, a nazočni su se uputili u svetišnu baziliku gdje je slijedilo euharistijsko slavlje za duše ubijenih, koje je predvodio biskup Ivo.

IZVOR: Požeška biskupija