NOVA GRADIŠKA – „Srednjovjekovna fortifikacijska arhitektura, strukturne odrednice“, naziv je izložbe Ratka Ivanušeca, povjesničara umjetnosti i konzervatora Ministarstva kulture i arhitekta Zorislava Horvata, postavljene u Gradskom muzeju Nova Gradiška. Riječ je o arheološki-povijesno iznimno vrijednom postavu koji kroz fotografije i ulomke građevina prikazuje srednjovjekovne plemićke utvrde, kaštele i obrambene objekte, iz niza razloga danas najugroženiju i najranjiviju skupinu naše graditeljske baštine.

Nagrižena zubom vremena, oštećena ratovima, olujama pa i ljudskim hirovima, arhitektura na sasvim poseban način priča priču o povijesti. Ona srednjovjekovna, fortifikacijska, određena je i trenutkom, financijskom moći investitora, znanjem graditelja i cehovskih majstora-kamenoklesara, zidara, kovača i tesara, te, prije svega, gradivnim materijalima. Riječ je o, iz niza razloga, najugroženijoj i najranjivijoj skupini naše graditeljske baštine, danas, uglavnom ruševnim ostatcima sredjovjekovnih plemićkih gradova, utvrda, kaštela i drugih fortifikacijskih sklopova, na našim prostorima građenih u razdoblju od 13.do 16.stoljeća. S onima slavonskim, smještenim od Iloka do Okučana, upoznaje jedinstvena izložba pod nazivom „„Srednjovjekovna fortifikacijska arhitektura, strukturne odrednice“, autora Ratka Ivanušeca, povjesničara umjetnosti i konzervatora Ministarstva kulture Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu i arhitekta Zorislava Horvata, postavljena u Gradskom muzeju Nova Gradiška.

Riječ je o, kako je, prilikom otvorenja izložbe, upoznala ravnateljica Muzeja, profesorica Marija Mihaljević, arheološki-kulturno iznimno značajnom postavu nastalom kao rezutat dugogodišnjeg istraživačko terenskog rada i suradnje dvojice autora.  „Izložba je to koju bi, uz povijesne znalce i zaljubljenike u srednjovjekovnu arhitekturu, trebao posjetiti i svaki Novogradiščanin, jer obuhvaća i dva lokaliteta na kojima rade djelatnici Arheološkog odjela Gradskog muzeja. Riječ je o srednjovjekovnoj templarskoj utvrdi Račeša na kojoj imamo izvanredne rezultate u pokretnim i nepokretnim nalazima, te lokalitetu plemićke utvrde Bijela Stijena,“naglasila je  ravnateljica Gradskog muzeja i arheologinja, profesorica Marija Mihaljević.

Uz najpoznatiju, ali i konzervatorsko-arheološki najbolje istraženu i djelomično obnovljenu kulu Gračanicu u Baćin dolu, spomenute Bijelu Stijenu i Račešu na kojima traju radovi, postupci zaštite pokrenuti su i na još nekoliko do sada neistraživanih lokaliteta na novogradiškom području-Gornji Bogićevci, Cernička Šagovina-Šag, Cage-Lesnissa. „Iako uglavnom u ruševnim ostatcima, utvrde, kašteli, plemićki gradovi, govore puno o životu u srednjem vijeku, načinima zidanja i vrsti materijala, na temelju čega, onda možemo odrediti i vrijeme gradnje i graditeljsku slojevitost. Za srednjovjekovnu fortifikacijsku arhitekturu karakterističn je, osim toga i da svako razdoblje ima svoje oblikovanje, komponiranje i izvedbu detalja, baš kao i način slaganja kamena u zidovima, jer, upravo su o tome ovisile obrana i zaštita od mogućih provala Tatara, zbog kojih se, na kraju krajeva, od 1242.godine, fortifikacijska arhitektura na prostoru Slavonije i razvila “, upoznao je autor, Ratko Ivanušec, ali i dokumentarni film koji su imali priliku pogledati svi oni koji su nazočili otvorenju izložbe.

TEKST: S. Tarbuk    FOTO: F. S.