BISERI SLAVONIJE – Posjetili smo manastir iz 16. stoljeća, park šumu Jankovac te grob grofa Jankovića

Datum objave: 16. 10. 2017. | Kategorija: Lifestyle

n

JANKOVAC – Topla i sunčana nedjelja, jedna od posljednjih takvih ove jeseni, nagnala je mnoge izletnike i planinare na posjet park šumi Jankovac. Pisac ovih redaka odlučio se za put do Jankovca ne preko Velike, već preko Kutjeva, Orahovice i Slatinskog Drenovca.

Iako je to put od oko 75 kilometara u jednom smjeru, definitivno nisam požalio. Prvo stajanje je bilo na vidikovcu na Papuku nekoliko kilometara udaljenom od Orahovice odakle puca prekrasan pogled na dolinu ispod. S vidikovca sam uočio manastir sv. Nikole iz 16. stoljeća te sam odlučio “sići” s ceste i doći do tog zanimljivog zdanja u sred šume. Za one koji točno ne znaju gdje je skretanje za manastir, pokraj ceste je postavljen veliki križ kao putokaz.
NN1
“Mi smo došli ovdje prošle godine i od tad tu boravimo, a prije toga je manastir bio prazan 20 godina. Naša osnovna misija je bila obnoviti duhovni život i omogućiti ljudima koji to žele da dođu, posavjetuju se, pomole”, ispričao je jeromonah Pavle, arhimandrit manastira sv. Nikole pokraj Orahovice. U Pravoslavnoj crkvi je to nadstojnik ili starješina važnijeg manastira ili većeg broja manastira. U vremenu procvata monaštva u 18. i 19. stoljeću, manastir je imao 50 jeromonaha, 20 đakona i mnoštvo monaha, a preko rječice Iskrice bio je i ženski manastir u kojem je bilo 97 monahinja.

m1 m2
“Svaki dan je manastir otvoren i svaki se dan služi sveta liturgija. Nedjeljom i praznikom je služba u 9 sati. Svi su dobrodošli doći, pogledati i pomoliti se. Ljudi često posjećuju manastir, neki borave u manastiru više dana, a neki dođu turistički, pogledaju crkvu, uživaju u lijepoj prirodi, prošetaju do izvora sv. Nikole. Kamena crkva koju danas možete vidjeti sagrađena je 1592. godine. Manastir se spominje još i ranije, u nekim turskim zapisima. Pošto se bogomolje često grade na mjestu starijih bogomolja, sigurno je tu nešto bilo i iz još ranijih vremena kršćanstva.

Nakon posjeta manastiru, nastavio sam svoj put prema park šumi Jankovac. Došavši tamo, prvo me je opio miris kuhanja lovačkog kotlić gulaša o čemu podrobnije možete čitati  OVDJE.

Nakon toga, odlučio sam prošetati krug oko jezera te posjetiti grob Josipa pl. Jankovića. Približavajući se grobu, čuo sam neke čudne zvukove, kao da do mene dopiru zvuci glazbe. Ispostavilo se kako su djelatnici Parka prirode Papuk postavili zvučni sustav iz kojeg dopire duhovna glazba pojačavajući tako doživljaj. Naime, dolina Jankovac dobila je ime po grofu Jankoviću koji je bio velikaš, čudak i samotnjak.

m3 m4

On je napustio raskošan život u Beču, preselio se u ovu gorsku udolinu te sagradio lovačku kuću. Napravio je jezera, uredio šetnice po dolini i oko slapa Skakavac. Preminuo je 1861., a zaželio je da mu grob bude u strmoj stijeni.

“Kad se popeh na ove stijene, duša se
ne mogaše dovoljno naužiti pogleda
predivnog na dolinu…
ovo mjesto izabrah za svoj vidikovac
nadolazećih vjekova”

U povratku automobilom uživao sam u svim bojama jeseni i pogledu na „drugu stranu“ Papuka. Ostatak priče neka ispričaju fotografije.

TEKST: Bojan Miščević      FOTO: Bojan Miščević

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn