POŽEGA – Uz ključne iskorake koje je napravilo Gradsko kazalište Požega stvarajući ponajprije jezgru vlastitog glumačkog ansambla, snažan vjetar u jedra požeških kazalištaraca daje i novi član Kazališnog vijeća prof. dr. art Robert Raponja čiji su umjetnički instinkt i stručnost neupitni.

Poznati i priznati kazališni redatelj i pedagog, prof. dr. art Robert Raponja, prorektor za kulturu, umjetnost i sveučilišno izdavaštvo Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, odnedavno je član Kazališnog vijeća Gradskog kazališta Požega, kulturne ustanove koja u novije vrijeme doživljava pravu renesansu učvršćujući svoju prepoznatljivost i na lokalnoj i na nacionalnoj sceni. S Robertom Raponjom i ravnateljicom Valentinom Neferović smo razgovarali o planovima, očekivanjima i viziji u novom poglavlju požeškog kazališta.

Kazalište je nastavna baza Akademije od 2020. godine. Od tada do danas ta suradnja pokazala se kao vrlo kreativnom i plodonosnom. Ona se sada produbljuje vašim dolaskom u Kazališno vijeće. S obzirom na to da poznajete Gradsko kazalište Požega, radili ste ovdje i kao redatelj, što možemo očekivati, koji će vaš doprinos sada biti iz pozicije člana Kazališnog vijeća?
Ono što je meni od prvog dolaska u Požegu bilo jasno jest da je to otvaranje novog i drugačijeg, mladog i poletnog vitalnog i snažnog kazališta. Od prvih koraka suradnje, a počeo sam davno dolaziti i režirati predstave koje su bile vezane za požeški kulturni milje, pa do najnovijih uradaka, mahom sve sa studentima, zato što sam tada bio nastavnik glume na akademiji, vidio sam da je moguće potaknuti da se u Požegi napravi takvo ozračje da će biti neupitno da kazalište postoji. Ono sada danas postoji. Ono sada postoji i treba artikulirati svoju repertoarnu politiku, artikulirati i osnažiti se infrastrukturalno i nastaviti sve one dobre tradicije koje ovdje postoje, ali ih razvijati u suvremenom senzibilitetu. Kazalište ima svoj nukleus repertoara, ali sigurno ću u Kazališnom vijeću dati svoj doprinos da se repertoarno kazalište osnaži, da se promišljeno radi te da se radi dramski studio kao izvorište novih talenata, što je jako bitno za Požegu. Mi na Akademiji imamo trenutačno nekoliko studentica iz Požege, koje će, nadam se, ovdje moći pokazati sve što su naučile. Imamo i gotove glumce s Akademije u Osijeku, poneki studiraju i u Zagrebu i tu se treba razviti ta suradnja između osječke Akademije za umjetnost i kulturu i zagrebačke Akademije da Požega bude jedno čvorište gdje se oni eventualno sastaju, izmjenjuju iskustva i stvaraju.

Koje još potencijale u požeškom kazalištu primjećujete? U zadnje vrijeme primjetna je smjena generacija u bazenu kazališne publike, a sukladno novim vremenima, mijenjaju se i zahtjevi i ukusi publike. Kako tome odgovoriti, ali bez podilaženja, uz čuvanje autentičnog umjetničkog naboja?
Mislim da Požega ima potencijale za stvaranje scene za mladu publiku, pogotovo zato što je Sveučilište osnaženo Fakultetom za turizam i ruralni razvoj i kazalište mora prepoznati promijene koje se događaju u gradu. Ovdje ima dosta studenata koji dolaze iz drugih krajeva, i kazalište može učiniti puno da se osjećaju dobro u kulturnoj sredini u koju su došli i da im pomogne u njihovom formativnom razdoblju – da spoznaju, otkriju suvremene dramske smjernice koje postoje u europskoj i svjetskoj drami, ali isto tako da se uvijek bavimo pitanjem identiteta tko smo, što smo i što mi to baštinimo i kako možemo oplemeniti i očuvati našu baštinu dajući joj jedan moderan senzibilitet.

Možemo li očekivati i vaš umjetnički doprinos jer brojna publika još pamti komade u vašoj režiji poput “Romance o tri ljubavi” i “Sanjareve priče”?
Po Statutu, član Kazališnog vijeća ne može obavljati funkciju redatelja, ali savjetodavno, da naravno da mogu dati doprinos i veselim se tome.

Gradsko kazalište Požega doista doživljava pravi uzlet i osnažuje prepoznatljivost na lokalnoj i nacionalnoj sceni a potvrda tome je i Kolektivna nagrada Grada Požege koja će im biti uručena u ožujku na svečanoj sjednici povodom Dana grada. Ova nagrada nije samo priznanje za minuli rad, već pečat na novi smjer kojim smo hrabro krenuli. Na tom putu, uvjerena sam, stručnost Roberta Raponje bit će od iznimnog značaja, kaže nam ravnateljica kazališta Valentina Neferović.

“Gradsko kazalište Požega napravilo je ključni iskorak, a to je stvaranje vlastitog glumačkog ansambla. Godinama smo bili oslonac mladim kolegama s osječke Akademije, služeći im kao nastavna baza i odskočna daska za profesionalni put, tu prvenstveno mislim na naše Požežane Marijanu Matoković, Anabelu Sulić, Matka Trnačića te trenutačne studentice Antoniju Markanjević I Hanu Boban. Ponosni smo na tu ulogu i na činjenicu da smo im omogućili da u realnim uvjetima konkuriraju na tržištu rada. Suradnja s Akademijom za umjetnost i kulturu ostaje otvorena, ali naša se pozicija promijenila i ona sada otvara nove mogućnosti. Danas se prvenstveno oslanjamo na vlastite glumačke snage. Više nismo u poziciji da u potpunosti ovisimo o vanjskim suradnjama kako bismo postavili repertoar; mi smo sada kazalište koje ima svoj identitet, svoj glas i svoj tim. Naš put je jasan. Nastavljamo graditi profesionalno, snažno i neovisno kazalište koje služi svom gradu i struci. Pri tome očekujemo podršku Osnivača u jačanju kadra kako bi dokazali da Požega nije samo usputna stanica, već odredište vrhunske umjetnosti.” naglasila je ravnateljica Neferović.

Eto. Udobno se smjestimo i pričekajmo da se ugase svjetla i uz tihi uzdah božice Thalije podigne kazališni zastor. Jer tada sve staje i sve počinje.

TEKST: Sanja Pok             FOTO: Sanja Pok