VLADIMIR PAVIĆ, MISIONAR I KNJIŽEVNIK: Ne moraju svi u hram da bi živjeli duhovnost | Slavonski.hr

VLADIMIR PAVIĆ, MISIONAR I KNJIŽEVNIK: Ne moraju svi u hram da bi živjeli duhovnost

Datum objave: 17. 1. 2015. | Kategorija: Razgovori

DSC02647

POŽEGA – Rođeni Požežanin Vladimir Pavić posljednih 26 godina živi kao Hare Krishna svećenik  i književnik sa adresama diljem svijeta. Duhovnost o kojoj piše i govori na svojim predavanjima postala je njegov život, no kako kaže – ne moraju svi postati svećenici kako bi razvili duhovnu stranu.

Za početak, predstavite nam se…
Rođen sam 1965 godine u Požegi. Završio sam za inženjera strojarstva ali nikada nisam radio u struci jer se 1987 godine dogodio veliki preokret u životu koji me je odveo u duhovnost. Duhovnost sam ozbiljno shvatio i otišao sam ne samo iz Požege već i iz Hrvatske, tako da posljednih 26 godina ne živim u Hrvatskoj. U Požegu dolazim posjetiti roditelje, a nadam se da ću uskoro održati i jedno predavanje.

Što se  toliko dramatično dogodilo što vam je promijenilo život?
Dramatično ali jako pozitivno. Vozio sam motor bez kacige i doživio sam prometnu nesreću i kliničku smrt. Izašao sam iz tijela nekoliko minuta, bio je to lijep osjećaj ali bilo me strah jer sam bilo mlad, imao sam djevojku, snove, želju za karijerom. Lebdio sam iznad svog tijela, vidio sam tijelo kako leži pored motora i gledao sam ga kao u ogledaliu. Pomislio sam – ako ja gledam to tijelo, onda ja nisam to tijelo, ja sam netko drugi tko promatra… Kako dolazim iz ateističke obitelji, nakon tog iskustva pročitao sam prvi put bibliju, ali biblija mi nije dala odgovore na pitanja koja sam imao, niti mi je dala objašnjenje. Tragao sam dalje, čitao sam razne filozofe, no ni oni mi nisu dali odgovore, Onda sam vrlo ubrzo već slijedeće godine došao do veda – to znači znanje ili mudrost na sanskritu, to je prva pisana književnost u povijesti čovječanstva. a okosnica vedske literature je bhagavad gita koja objašnjava tko je bog, tko smo mi, što je priroda, vrijeme i zakon akcije i reakcije te koleracije tih pet tema. Ozbiljno sam sve to shvatio i već iste godine sam otišao živjeti u hare krishna hram i eto do današnjeg dana ja sam hare krishna svećenik, a moje duhovno ime je Vrišabhadas. Znači, taj događaj koji mi se dogodio, ja sam Bogu zahvalan što se dogodio jer je pokrenuo moju svijetlu stranu. Sada sam misionar, putujem po Europi, ali bio sam i u Indiji i na Bliskom istoku. Svoja saznanja dijelim s drugim ljudima, nisam ja nešto poseban, ali saznanja iz veda su posebna tako da sam ja  već autor tri knjige,četvrta treba izaći u travnju. Održavam javna predavanja, seminare, uglavnom sam to radio u Republici Irskoj gdje sam živio posljednjih 15 godina, a sada i ovdje. Veliko mi je zadovoljstvo podijeliti s drugim ljudima ta saznanja i spoznaje jer ne moramo svi imati tako traumatično iskustvo kako bi smo promijenili život u smjeru duhovnosti. Ima puno ljudi u svijetu koji imaju slična iskustva kao ja, i dođe do neke promijene kod njih – prestanu piti, drogirati se, počnu slikati, pisati, volontirati i sl.

Kako ljudi mogu doći do vaših knjiga? Pretpostavljam da i u njima ljudima nudite dio svoje spoznaje..
Imam web stranicu  http://www.plavidecak.org/ . Tu se mogu naći moje prezentacije  i predavanje te  besplatno skinuti knjige. Prva je “Samo u prolazu” to je zbirka poezije, 45 pjesama kojima je zajednička tema reinkarnacija. Ta knjiga uvodi ljude u široku riznicu vedske mudrosti, a druga knjiga “Na putu do istine” je filozofska knjiga u kojoj sam dao odgovore na  50-tak provokativnih pitanja koje ljudi obično postavljaju nama, sljedbenicima Hare Krishne. Treća knjiga je roman “Poruka iz budućnosti” i ne nalazi se na toj stranici, ali to je bajkovit roman koji se trenutno prevodi na engleski i možda doživi u Irskoj ekranizaciju. Četvrta knjiga je  nastajanju i zvat će se “Oaza u pustinji”. To je zapravo kompilacija, radio sam razgovore sa  31 kolegom koji su bili za vrijeme rata u BiH , uglavnom u Sarajevu i koji su i u tim teškim uvjetima prakticirali svoju duhovnost. To je dokumentarna knjiga koja će prezentirati ljudima što to znači žrtvovati se u duhovnom životu i shvatiti duhovnost zaista ozbiljno.

Iz pozicije nekog tko živi našu stvarnost u Požegi i Hrvatskoj, moram vas pitati – od čega ustvari živite?
Od Božje milosti ( smijeh). Imam svoje knjige, imam vegetarijansku kuharicu koja nije moje autorsko djelo ali prodajem  ju jer sam radio lekturu i grafičku pripremu. Kad držim predavanja i seminare prodajem knjige. Tu i tamo,zahvalni ljudi daju mi donaciju. Ja sam živ primjer da kada je netko misionar, kada se posveti Bogu, on mu da ono što mu treba.. Ne živim u raskoši ali uvijek imam krov nad glavom, kvalitetnu hranu i potrebnu odjeću.Diljem Europe imam prijatelje i hramove u koje mogu odsjesti.

Kako je reagirala vaša obitelj na vaš životni odabir?
U početku je bio veliki otpor. Pomalo je i smiješno jer, iako su  moji iz ateističke obitelji  rekli su “Hajde kad već moraš biti pop, budi bar katolički”. Da, postojao je otpor pogotovo kada sam otišao u hram. Vidjeli su da sam shvatio ozibljno. Tada je hram bio u jednom mjestu u Zagorju i kada su me posjetili vidjeli su da sam u grupi ljudi koji se ne drogiraju, ne piju, ne vodimo bludan život i shvatili su da je to nešto dobro i pozitivno. Uz to, kako sam se počeo baviti duhovnošću to je poboljšalo i naš odnos, postao sam im bolji sin, doista zahvalan…Mogu reći jednu stvar – kroz vedsku književnost bolje sam razumio Isusa Krista. Tek kad sam postao hare krishna svećenik počeo sam cijeniti Krista onako kako to on zaslužuje i jasno mi je  da prava duhvnost nadilazi sve nacionalne, rasne ali i religijske podjele. Jer, postoji znatna razlika između duhovnosti i religije- religija pokušava Boga dovesti i naš materijalni život ljudi se ne žele mijenjati i očekuju od Boga da ispunjava njihove želje. Ali duhovni ljudi se žele mijenjati i ono što sve povezuje doista je univerzalna poruka “ne čini drugome što ne želiš da se čini tebi”. Tako su moji roditelji shvatili moja nastojanja i prihvatili moj izbor.

Imate li poruku za naše čitatelje, vi ste se odlučili za taj put duhovnosti koji je prilično ekstremena, to ipak ne možemo ( ili ne želimo) svi…
Da, dobro pitanje. Da bi netko bio sljedbenik ove uzvišene filozofije ne mora nužno biti u hramu. Većina mojih kolega obiteljski su ljudi, oženjeni ( i sam ću se ove godine oženiti) radni ljudi, poput vas, poput vaših prijatelja, netko je vozač ,netko je zubar, evo s nama je Goran Karan – znači važan je način na koji živim kod kuće u svom privatnom životu. Važno je ne odavati se grešnim aktvnostima koje nas vezuju za ovaj materijalni svijet što stvara preduvjet za naše novo rođenje ( reinkarnaciju) jer ako u ovom životu djelujemo grešno u onda u idućem životu moramo ispaštati. Imamo malo vremen, a ne znamo koliko ćemo živjeti. Mnogi su upravo dok mi razgovaramo izgubili iznenada život – vrijeme je nepredvidljivo i ima ga malo. Trebamo početi razmišljati da mi nismo ovo tijelo – to je glavna poruka – ABC znanje vedske mudrosti. Mi nismo ovo grubo tijelo koje ide u zemlju. Postoji astralno, suptilno tijelo koje se sastoji od uma, inteligencije i lažnog ega. Lažni ego je najsuptilniji materijalni element koji nas primorava da se poistovjetimo s  tijelom, pa govorimo ja sam muškarac, ja sam žena, ja sam bijel, ja sam crn… to su lažna poistovjećivanja. Mi nismo ništa od toga, mi smo duša koja se nalazi u tijelu i koja po određenoj zakonitosit karme i reinkaranciaje prolazi iz jednog tijela u drugo. Moja poruka svim ljudima  je da razmisle jer ono što doživljamo u svakodnevnom životu nije konačna stvarnost, to je samo mali vrh sante leda, veći dio realnosti je naša duhovna strana. Jer kao što je jedna filozof rekao mi nismo materijalna bića koja imaju duhovno iskustvo mi smo duhovna bića koja imaju materijalno iskustvo.

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn