VIŠESLAV TURKOVIĆ, PLANINAR : Planinarstvo je strast s pokrićem koju valja razvijati u skladu s vremenom

Datum objave: 18. 1. 2017. | Kategorija: Razgovori

vt 2

POŽEGA – Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje! –  planinarska  je uzrečica koju će rado ponoviti i Višeslav Turković, dugogodišnji planinar i član HPD Sokolovac. Višeslav je poznat kao vrhunski vodič i organizator brojnih  pohoda među kojima je i onaj na planinu bogova Olimp. Ispričao nam je svoju planinarsku priču koja tek treba dobiti pravi obim u budućnosti, baš kao i HPD Sokolovac, jer uz korake po planinama, kaže Višeslav, valja krenuti i onima koji prate suvremene trendove u planinarstvu.

Kada počinje Vaša planinarska priča i zaljubljenost u planine?
Član HPD Sokolovac sam od 2009. godine ali zaljubljenost u planinarstvo i planine počinje  ranije, prije više od 15-ak godina. Prvi susreti s Papukom i Požeškom gorom bili su više rekreativnog karaktera, u društvu prijatelja. Bile su to ugodne subote i nedjelje, lagane šetnje, odlazak na Vrhovački grad, Trišnjicu, Jankovac. Ponavljalo se to dugi niz godina, pomalo smo krenuli i na zimske pohode i sve je kulminiralo prije pet do šest godina kada sam krenuo aktivnije i ambicioznije s izletima diljem Hrvatske ali i u Bosnu, Sloveniju. Unazad dvije- tri godine intenzivirao sam svoje aktivnosti u HPD Sokolovcu, slobodno mogu reći da sam bio “drugi čovjek” u društvu odrađujući brojne planove i programe, školovanja za vodiča, te organizacije velikih izleta od Makedonije do Olimpa. U planu je izlet u Bugarsku Rila-Musala, a upravo ti izleti su povratak onoj tradiciji slavnih vremena društva. Starije  generacije su to pripremale i odrađivale a onda je u jednom razdoblju sve stalo, nije bilo mladih. Sada smo to sve pokrenuli i osnažili kroz Planinarsku školu, projekt HPD Sokolovca i Hrvatskog planinarskog saveza. To je uvod u bilo kakvo školovanje u planinarstvo i jednostavno do sada nije bilo odaziva, ali protekle godine imali smo izvrstan odaziv. Naime, upornim objavama preko društvenih mreža, prezentacijom među poznanicima i prijateljima, pravom malom kampanjom uspio sam pridobiti veliki broj ljudi srednje ali i mlađe životne dobi da dođu u Sokolovac i da prođu tu školu, da se susretnu s planinarstvom na pravim osnovama i na to sam vrlo ponosan.

Za svako društvo i udrugu upravo članstvo je ključno, posebice mladi. Što možete reći iz svog iskustva, kako do novih članova?
U planinarstvu su obično ljudi srednje dobi – mladi planinari, jer vrlo mladi ljudi rijetko se u toj životnoj dobi odlučuju na planinarstvo. Radije se bave nekim vidom sporta ili nekom sportu sličnom tjelesnom aktivnošću koja nudi adrenalin kroz natjecanje. Rijetki su oni koji se primjerice s 20 godine učlane i aktivno se bave planinarstvo. Planinarstvu se okreću tek u zrelijoj dobi nakon  intezivnog bavljenja rukometom, nogometom ili sličnim sportovima. Ali, opet  ima i onih koji čak i u mlađoj dobi traže odmak od svakodnevnog stresa pa stalna prezentacija, razgovori o izletima, fotografije i priče o doživljenom u čistoj prirodi doista mogu učiniti puno na privlačenju novih članova. Volim isprovocirati znatiželju i pitanja o Sokolovcu, volim pozvati ljude na kraće izlete i druženje i nerijetko tako otkriju da su u duši pravi planinari.

Golem Korab 2764 mnv - Makedonija

Spomenuli ste društvene mreže, nove tehnologije,  edukaciju. Koliko je za kvalitetan razvoj planinarstva značajno pratiti suvremene trendove i mogućnosti te tako osuvremenjivati i popularizirati planinarstva?
Da, treba pratiti suvremene trendove, biti ukorak s vremenom. Danas postoje aplikacije na mobitelu koje vas sigurno vode do cilja, postoje vrlo pouzdane karte i kompasi. Starije generacije znaju govoriti još uvijek o zvijezdi Sjevernjači i sličnom stvarima, ali to u današnje vrijeme doista nema smisla. Sve uglavnom funkcionira preko GPS-a i mobilnih aplikacija i planinar, ukoliko se prethodno dobro pripremi i upiše si trase, može vrlo lako hodati po planinama bez obzira dali je dostupna mreža ili ne. Uz to u današnje vrijeme postoje bolji uvjeti i kada je riječ o opremi. Finacijski je vrlo pristupačna kvalitetna oprema, pa postoji  veliki broj mladih planinara koji se odvažuju i na alpinističke zahvate. Tu su kacige, pojasevi za navezivanje, užad, karabinjeri, oprema koja nudi sigurnost i ljudi puno lakše ulaze u cijelu priču. Generacije prije nas nisu imale takve uvjete, pa zahtjevniji pohodi nisu bili masovni kao što su danas. Uz budno oko dobrog vodiča koji je iskusan, 20- 30 ljudi mogu se  feratom popeti na vrh kakav je primjerice Mangart (2679 mnv) u slovenskim Alpama bez imalo problema. To je bilo veliko iskustvo i zadovoljstvo i ti ljudi će zasigurno i u budućnosti rado ići na zahtjevnije pohode koji su pravo zadovoljstvo za svakog planinara. Da, suvremene trendove moramo pratiti i postoji taj neki sraz  između generacija, gdje mi mlađi želimo uvesti te nove trendove, aplikacije, nove načine informiranja postojećih i potencijalnih članova, školovati se, pratiti zakonodavne trendove, imati kvalitetno obučene ljude sposobne za organizacije izleta i u opasne adrenalinske planine. Starije generacije to sve još ne prihvaćaju, kod njih još uvijek može i bez kacige, može samo uže, jer oni su tako funkcionirali i onda dolazi do razmimoilaženja mišljenja jer njima je glupo ulaganje u opremu, više su za ulaganje u objekte i slično i tu je stalno taj sraz različitih viđenja, ideja i planova.

Kako bi onda po Vama trebalo izgledati jedno suvremeno planinarsko društvo i njegovo djelovanje za budućnost?
Ponajprije, ustrajati na školovanju kadrova jer Hrvatski planinarski savez prati sve te trendove i mi možemo prateći njih, razvijati svoje društvo, a tako bi dobili i ljude koji su spremni za sve planinarske poduhvate. U zadnje vrijeme prisutni su i europski fondovi gdje postoje mogućnosti za djelomično ili stopostotno financiranje aktivnosti i programa, a dovoljno je samo uključiti mlade osobe koje već imaju iskustva s fondovima. U konačnici, ostvarili bi značajno bolje rezultate jer planinarstvo ima brojne, kod nas još uvijek  neotkrivene potencijale pa bi, uz  vlastito zadovoljstvo uživanja u planinarstvu, mogli učiniti pomake i smislu turističke promidžbe i osmišljavanja novih sadržaja. Jer, Papuk je velika planina a nije visoka, pitoma planina na koju možeš dovesti ljude bez velike opasnosti, a opet ima lokacija i za one sklone alpinizmu gdje mogu trenirati svoje vještine. Osim toga, mislim kako su društvu potrebne sekcije. Primjerice, Hrvatski planinarski savez ima razvijene komisije koje obavljaju određene funkcije, poput ministarstava u vladi, a kod nas bi to mogle biti sekcije – od sekcije za alpinizam do sekcije za društvene djelatnosti i gospodrske djelatnosti, za povijest društva, zaštitu prirode i slično. Moglo bi se razviti 15 do 20 sekcija, uz  kompetentne osobe, voditelje sekcija koje bi imenovao upravni odbor. Kao i u svakom društvu, tako i u planinarskom nije dobro kad su predsjednici autokrati, to nigdje ne prolazi, potrebno je djelovanje podijeliti na ljude koji žele i znaju raditi u pojedinim sekcijama i onda će i društvo značajnije napredovati, kvalitetnije se promovirati prema van,  te imati prostora za rast u budućnosti. I nemojmo zaboraviti pri tom ono osnovno – užitak u prirodi, jer sve ovo što sam rekao samo vodi ka još boljem i bolje organiziranom užitku u prirodi i planinama, uz veću sigurnost i veću privlačnost za nove članove.

Uspon na Mytikas - Oloimp1

U svom planinarskom stažu imate i iskustvo vodiča. Koje su odlike dobrog vodiča, dobrog vođe jedne grupe osoba različitih karaktera, svjetonazora koji se mogu naći u različitim, pa i opasnim situacijama?
Na prvom mjestu je odgovornost, a potom smirenost, staloženost, ne smije biti eksplozivnosti. Osoba mora biti sabrana, sposobna za analizu situacije i kada vidi da nema sve pod kontrolom mora sačuvati koncentraciju, iznaći rješenje kroz kvalitetnu improzivaciju. Naravno, potreban je i osjećaj za timski rad, za suradnju pa ako je potrebno biti spreman saslušati savjet nekog tko možda ima više iskustva u nekoj određenoj situaciji.

Za kraj, što bi poručili potencijalnim planinarima. Što je to što Vas duboko impresionira i veže uz planinarstvo?
Što poručiti? Taj susret s prirodom, ulazak u šumu, šum potoka, pjev ptica, šum lišća i spokoj otvorenog prostora, zrak kojeg udišete duboko i smireno, to je neprocijenjivo. Svakodnevno smo pod stresom, u zatvorenim prostorima, pomalo otuđeni, često depresivni i onda kada dođeš u prirodu, kada “otreseš” stres, isprazniš negativnu energiju  i poprimiš pozitivnu energiju prirode – to je neprocjenjivo. Kako to kaže moj prijatelj Đambo: ”Tko ovo može platit’!??”
Svi koji se dvoume hoće li krenuti planinariti, neka se ne ustručavaju. Dođite na neki od naših zajedničkih izleta, probajte jednom, drugi put, ne morate se odmah učlaniti u HPD Sokolovac. Samo dođite, kušajte, a onda se odlučite! Ne kaže se uzalud – jednom planinar, uvijek planinar.

TEKST: Sanja Pok     FOTO: S. Pok/ V. Turković (privatni album)

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn