VANJA JOVANOVIĆ, GLUMAC : Svrha kazališta je pobuditi empatiju – ako je netko sretan smij se s njim, ako nije, zasuzi i pomozi

Datum objave: 30. 10. 2015. | Kategorija: Razgovori

vn

POŽEGA – Zajedno s Požežankom Marijanom Matoković, mladi Osječanin Vanja Jovanović pripremio je “Helverovu noć” Ingmara Villqista kao svoj diplomski rad iz glume. Mladi umjetnici, poznati požeškoj i široj kazališnoj publici po veseloj lutkarskoj predstavi ” U potrazi za dijamantnom suzom” za svoj službeni ulazak u svijet pelivana, odabrali su vrhunsko dramsko djelo kako bi dokazali  vrhunsku razinu svog umjetničkog umijeća. Vanja glumi Helvera,  bolesnog mladića na pola puta od djeteta do muškarca, na pola puta od bijesne lude do zemaljskog anđela.

Vanja, zašto si se odlučio za ovaj “glumački kruh” koji ima i prekoviše kora?
Da, ima puno kora. Rođen sam u Osijeku i tamo živim već 22 godine. Moja odluka je došla vrlo iznenada. Išao sam u srednju građevinsku školu za arhitektonskog tehničara.  Kako je vrijeme prolazilo sve više sam dolazio do spoznaje kako to mene zapravo uopće ne zanima i kako to nije posao kojim se želim baviti cijeli život. Došao sam svojoj mami i rekao “mater, ja stvarno ne znam što ću sa sobom”, a onda je ona rekla ” sjedi tu sad ćemo mi tebi naći nešto na internetu”. I tražili smo. Stranica “Postani student” ima svega – i ovo i ono- i u jednom trentku mama kaže “Vanja vidi ovo lutkarstvo, ti si uvijek bio kreativan, znao si crtat, voliš svirat, praviš lutkice, moglo bi to,”. Vidim ja piše tamo i gluma- ostalo je to meni nekako u glavi i onda mi kolegica Anđela Kusić ( sad je u Sarajevu), kaže kako ide na dramsku  pa ajd da i ja probam. Ko veli, nemaš što izgubit’. Dobro. Došao ja na dramsku, meni se to svidjelo, zagrizao ja, posvetio se tome i završio na Akademiji.

I onda se kotač pokrenuo…Evo te u Požegi s lutkarskom predstavom “Dijamantnom suzom” čiji si autor  i evo te u “Helverovoj noći”. Diplomski rad, zahtjevan posao, vidi se da moraš iz sebe izvući tog blesavog Helevera za kojeg možda nisi ni znao da je tamo. Koliko je to teško?
To je stravično teško.Zapravo, ta moja kolegica Anđela iz Sarajeva pogledala je tu predstavu u Sarajevu, tamo već igra desetak godina i rekla mi je osnovne crte, mene je to uhvatilo i rekao sam – hoću to! Došao sam do teksta i već na drugoj godini fakulteta uronio sam u to i nije me napuštalo do sad.

vnn

Što te toliko privuklo Helveru?
Ne znam, ne znam to objasniti. Jednostavno, osjetio sam. I onda smo Marijana i ja prije dviej godine krenuli s čitaćim probama, posljednjih šest – sadma mjeseci intenzivno raidmo u prostoru i tek kad se to zakotrljalo shvatili smo  u što smo se uvalili ( smijeh). Shvatili smo koliko je složeno, ali borimo se, nema povratka. Mislim da smo napravili jako dobru stvar.

Kakav je tvoj Helver? Kako ga ti vidiš?
Helver je i dječak, i muškarac i suprug. Eto tako ga vidim! On nije jedno. On je puno toga. On je jako naivan, što naravno donosi njegova prevelika dobrota, u drugim neki okolnostima on postaje nasilan. Upravo okolnosti djeluju na njega jer on nema praktički izgrađenu svoju osobnost, ima, ali ne prihvaća ju kao takvu pa se, kako bi bio prihvaćen u društvu, prilagođava drugim ljudima i okolini tako što postaje – oni. Naravno u razmjerima svoje ograničenosti.

Jesu li ti utjecaji iz okoline, neki uzori nazovimo to tako, pomagali u izgradnji lika? Mislim da Helvera ima dosta oko nas…
Naravno da ima. Istraživao sam to, pratio, čak razgovarao s nekoliko takvih osoba i najviše što me privuklo kod svih tih ljudi je njihova neposrednost, njihova dobrota i naivnost. To su ljudi koji ne žele nikom zlo i sretni su sa svojim životima, ali mi to, kao uvjetno rečeno “zdravi ljudi” doživljavamo kao nešto neprihvatljivo i strašno. Njima to nije tako, sretni su u svijetu s onim što imaju i  kad mi se pokloni malo pažnje.

Koliko je bilo teško pripremiti takav lik a da stvar bar povremeno   ne “klizne” u neko karikiranje?
Zapravo mi to nije bio problem, iako sam na početku mislio kako će biti. Vrlo brzo se tu pronađe  prava mjera. Problem su neke druge stvari, to njegovo unutarnje “šaltanje” te njegove unutarnje promijene na kojima se moralo jako puno raditi.

 ( Kažem Vanji – pokaži mi jedno Helverovo lice. I evo.)

vnnn

Koju emociju bi želio da tvoj Helver pobudi, što bi želio da osjete pri izlasku s predstave kad pomisle na taj lik?
Empatiju, samo empatiju. To uključuje sve emocije, ako je netko sretan smij se s njim, ako je tužan, zasuzi i pomozi mu… Samo empatija, što mislim da je svrha kazališta i umjetnosti općenito – pobuditi empatiju i pomoći svima nama da budemo bolji ljudi.

Kad se u skoroj budućnosti odvojiš  od Helvera, kamo će tvoja glumačka karijera dalje?
Evo, kolega Goran Vučko ( iz predstave “U potrazi za Dijamantnom suzom”) i ja potpisali smo već neke ugovore i od prvog mjeseca iduće godine krećemo stažirati u Gradskom kazalištu mladih u Splitu. Što je zapravo vrlo  idealno, jer njihov repertoar uključuje i dječje predstave i predstave za mlade i predstave za odrasle. To je neki budući plan,  plodno tlo za rast i razvoj, ali naravno, nitko od nas mladih glumaca ne želi se “zakopati” negdje za stalno nego raditi na sve strane i boriti se gdje  god se to može.  Tu je još i “Dijamantna suza”, pa evo sad i “Helverova noć” u Gradskom kazalištu Požega i za početak, zadovoljan sam obimom posla. Samo neka se tako nastavi.

TEKST: Sanja Pok    FOTO: Sanja Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn