POŽEGA – UO Plesna radionica Ilijane Lončar godinu na izmaku pamtit će po ostvarenim rezultatima ( unatoč svemu), po izazovima, prilagodbama i kušnjama. I na početku i na kraju – bio je ples, ljepota kreativnosti i nada kako nova godina donosi nova, bolja iskustva i mogućnosti. Jer kako nam je rekla Ilijana – ples je dodana vrijednost životu.

UO Plesna radionica Ilijane Lončar, kao i svake prethodne godine i kalendar 2020. godine pomno je ispunila planiranim aktivnostima. No, što je od planiranog doista i učinjeno u nastalim okolnostima?
Krajem 2019., u vrijeme kada se planiraju kompletni planovi i programi Plesne radionice, nismo mogli očekivati da će nam se već u ožujku dogoditi lockdown. To nas je, kao i sve, doista zateklo i doista smo dio ožujka, travanj i veći dio svibnja bili zatvoreni. Tada smo morali razmišljati o tome kako nastaviti dalje i kako preživjeti u tim novim okolnostima, kako ostvariti sve što smo planirani. Razmišljajući o ovom našem razgovoru pomislila sam – što smo uopće mogli odraditi? Ipak, Plesna radionica veći je dio svojih planiranih programa uspjela ostvariti iako neke dijelove u oskudnoj varijanti. Inače, Umjetnička organizacija svoje je djelovanje raščlanila na nekoliko bitnih sastavnica. To su – organizacija projekata osmišljenih od strane same UO i koji se realiziraju u Požegi, gostovanja diljem Hrvatske i u inozemstvu, projekti u kojima pozivamo gostujuće profesionalne plesne predstave (projekt “Svi na plesnu predstavu”), potom gostujuće plesne radionice eminentnih imena suvremene plesne scene kod nas u Požegi te radionice koje sam osobno vodila i stručna povjerenstva u kojima sam sudjelovala.

Što je od toga u 2020. godini realizirano?
Godina je započela našom 14.Zimskom produkcijom “Maštajmo zajedno” koja je, kada sad gledamo, vrlo važna jer upravo su se te koreografije plesale do kraja 2020. godine stoga što u lipnju nismo mogli odraditi svoju 20. Godišnju produkciju. Krajem siječnja vodila sam seminar suvremenog plesa na poziv Hrvatskog twirling saveza, a nakon gostovanja u Zagrebačkom kazalištu mladih prionuli smo poslu završnih priprema za 19. Požeški Plesokaz koji je i održan u svom punom kapacitetu. Bilo je 48 plesnih ansambala, oko 500 gostiju, otplesano je 56 koreografija i gosti su nam došli iz 28 gradova.

Unutar Plesokaza započeo je i projekt “Svi na plesnu predstavu” s gostovanjem profesionalne predstave “Viola, ja i nas dvije”. Održan je i Lidrano u Požegi gdje sam bila u stručnom povjerenstvu, a nakon toga nastupila je serija odgađanja i otkazivanja gostovanja. Unutar projekta “Svi na plesnu predstavu” trebala je biti izvedena predstava “Patka, smrt i tulipan” no to je odgođeno, a 6. travnja trebala je biti i velika izložba naših stotinu fotografija autora Mladena Božičkovića u Gradskom muzeju no to nije ostvareno, a planovi su da u nekom budućem vremenu to postavimo u novom prostoru Gradske knjižnice Požega. Ove godine, po prvi puta nakon dugo godina, nismo održali projekt “Go out and dance”, a u svibnju smo po prvi puta gostovali online na produkciji naših prijatelja iz Zagreba, Plesnog kluba JazzElle i tu je krenula online prilagodba. U lipnju smo se vratili u dvoranu i to je bilo predivno, radili smo uz sve epidemiološke mjere, a bilo je to vrlo značajno u kondicijskom smislu. Sudjelovali smo potom na Šibenskom plesnom festivalu, posebnom izdanju, a predstavljala nas je Anamarija Jakoubek s koreografijom koja je inače prošla i strogu selekciju na međunarodnom natjecanju Opusu u Ljubljani, ali to je ove godine odgođeno, ali njezina prijava vrijedi za 2021. godinu.

U Šibeniku smo se predstavili i s izložbom fotografija, a ja sam tamo vodila petodnevnu radionicu kreativnog plesa za šibensku djecu. U rujnu smo obavili upise, te započeli 21. sezonu Plesne radionice uz gostujući plesni seminar “Tehnologija i ples” s Martom Krešić i radionicom “Jednom nogom u plesu”. U sklopu Dječjeg tjedna održala sam radionicu na otvorenom “Najljepše je biti dijete” u suradnji s udrugom Ples i dijete DaCi Hrvatska, a u sklopu njihovog projekta “Interakcija”. Sudjelovali smo na plesnim susretima “Budućnost u nama” u Zagrebu u listopadu i to je bilo naše zadnje putovanje. Tamo smo osvojili puno nagrada, a jednu od najzanimljivijih osvojila je Marta Matošević kao pobjednica cijelog natjecanja. Studeni je protekao uz radionicu Aleksandre Mišić za tri uzrasne skupine, te “Misli u boji” Plesnog centra Tala za predškolsku djecu umjetničke organizacije, a na prijedlog Hrvatskog sabora kulture snimili smo tri koreografije odabrane od stručnog žirija koje su 28. studenog izvedene u sklopu 30. Susreta plesnih ansambala u online varijanti. Na isti taj dan online smo sudjelovali i na Festivalu malih plesnih formi Udruge Ples i dijete. U prosnicu smo nakon četiri odgode uspjeli organizirati gostujuću predstavu Rollercoaster Zagrebačkog plesnog centra i to je bio jedan izniman čudesno čudan doživljaj jer i umjetnici i ja kao organizator bili smo ispunjeni i sretni što ipak ovu godinu završavamo jednom uživo izvedbom.

Kako se uz sve to odvijao onaj, recimo tako, svakodnevni rad Plesne radionice?
Zatečeni smo bili ponovnim zatvaranjem dvorana tako da nismo stigli sve obnovljene koreografije snimiti u kazalištu što nam je bila namjera kako bi preduhitrili novo zatvaranje i pripremili 15. Zimsku produkciju “Kreativnost u pokretu”. To nažalost, nismo stigli, ali nadam se kako ćemo to učiniti u 2021. godini jer po svemu sudeći morat ćemo ići u online varijantu.

Što očekivati od 2021. godine, osim još veće prilagodbe tehnologijama i platformama, koje ipak, uz sve pogodnosti i nisu previše “prijateljski” nastrojene prema suvremenom plesu kao izvedbenoj umjetnosti?
Točno. Kroz prosinac smo isprobali Zoom platformu. Uvijek prije zauzimanja nekog stava prema nečemu, volim kroz to proći. Iako sam dugo pružala otpor tome, jer definitivno se i potvrdilo kako to nije najbolja solucija za kreativni plesni izričaj, ipak smo na kraju koristili i tu platformu. Probali smo Laura Lončar i ja Zoom kroz brzinski osmišljen projekt “Lets move on zoom” – to je bio božićni dar, probali smo okupiti djecu ali nije to bio redoviti rad. Jednostavno, božićni dar da se skupimo jednom tjedno na volonterskoj bazi, ali strašno mi je žao što više od polovine djece nisam vidjela iz raznih razloga tehničke, ali i druge prirode. No, kažem, nije to bio pravi rad Plesne radionice. Prošli smo i to, to nije prava varijanta i doista se od toga ne može napraviti ništa suvislo. A ples je nadogradnja bazičnom odgoju i obrazovanju, dodana vrijednost životu. Jer, najmanje što očekujem od plesača je kopiranje, a oni moraju biti stalno vizualno vezani uz ekran. To je protiv svih, i pedagoških metoda rada i uopće razvijanja umjetničkog stvaralaštva kod djeteta – da mora stalno gledati u jednu točku, a to je taj ekran. Još uvijek razmišljam, ako se produže te mjere, na koji način zadati zadatke kojima ću zadržati motivaciju djece, ali da oni stvaraju a ne da kopiraju. Iskreno se nadam da ćemo se u 2021. godini, makar i u drugoj polovici siječnja, vratiti u dvoranu, pa i pod strožim mjerama. Jer, djeca mi se javljaju – teta, jedva čekamo vratiti se u dvoranu.

No, do tada – što je s egzistencijom samostalnog umjetnika?
Nadam se da će se država pobrinuti za nas kao i u prvom lockdownu, nadam se da će u sljedećim mjerama obuhvatiti i umjetničke struke. Sama UO kao pravna osobnost ima dobru, kvalitetnu suradnju s Ministarstvom kulture. Sad smo trenutno u iščekivanju rezultata svih natječaja na koje smo se prijavili za 2021. godinu i lokalnoj zajednici, Gradu i Županiji, ali i javnim potrebama u kulturi na nacionalnoj razini. Sretni smo, jer prijavili smo se na natječaj Ministarstva kulture za programe digitalne prilagodbe i UO Plesna radionica Ilijane Lončar s programom “Dance on net” prihvaćena je i dobili smo 40 tisuća kuna za 2021. godinu kako bi sve svoje programe digitalno prilagodili. I 20. jubilarni Plesokaz najvjerojatnije će ići u online varijanti i upravo će dio tog novca biti i za Plesokaz, ali riječ je o projektu koji će trajati cijelu godinu. Drago nam je da smo prepoznati od strane Ministarstva, a ima i drugih planova. Preostaje nam samo nadati se kako će godina pred nama donijeti doista ponajprije puno zdravlja.

TEKST: Sanja Pok       FOTO: S. Pok/ UO PR