PLETERNICA – S ciljem upoznavanja s „najfriškijim“ informacijama o tome kako mogu unaprijediti svoje poslovanje i gospodarstva sredstvima ruralnog razvoja, Ministarstvo poljoprivrede u Pleternici je organiziralo radionicu na temu novih mogućnosti financiranja pod nazivom „Naše domaće sada i ubuduće“. Bila je to prilika i za predstavljanje proizvoda s oznakama kvalitete Hrvatske poljoprivredne agencije, ali i za radni ručak s potpredsjednikom Vlade i prvim čovjekom agrara u Hrvata, ministrom Tomislavom Tolušićem

Nakon godina sustavnog uništavanja, a onda i nepostojanja kvalitetne strategije, promjene u funkcioniranju Ministarstva poljoprivrede, sve su vidljivije jer stanje je zahtijevalo radikalan zaokret i kvalitetan iskorak s ciljem poticanja snažnijeg razvoja i rasta domaće proizvodnje, a onda i smanjenja uvoza i povećanja izvoza. I mada ćemo na značajnije pomake morati čekati nekoliko godina, razloga za optimizam ima, vjeruje i ministar Tomislav Tolušić, jer domaća poljoprivreda ima golemi potencijal, a i Europska nam unija, na pladnju nudi više od 300 milijuna eura godišnje. Ne gledamo li pretpristupno razdoblje, prvi je to puta da nam se nudi ovakva mogućnost, stoga je Ministarstvo za sve zainteresirane, u okviru manifestacije „Naše domaće, sada i ubuduće“, organiziralo radionicu na temu novih mogućnosti financiranja. Bila je to prilika za radni ručak s ministrom, ali i razgovor o aktualnom stanju i planovima u hrvatskom agraru.

Nakon nešto malo više od godinu i pol dana na čelu Ministarstva, kako ocjenjujete stanje u poljoprivredi i gdje smo točno trenutno?
Koliko smo napora uložili u mjere revitalizacije domaće poljoprivredne proizvodnje, vidjet će se, tek kroz dvije, tri godine, jer, evidentno je, kako država posljednjih 20-ak godina, uz svu silinu novca koje je davala za poticaje, zapravo nije pomogla poljoprivrednicima. Mi smo te trendove odlučili promijeniti, pristupiti stanju sveobuhvatno i određeni pomaci već se vide. Prije svega, ubrzali smo povlačenje sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i danas imamo ugovoreno projekata vrijednih 5 milijardi i 150 milijuna kuna, dok je, usporedbe radi, krajem 2016.bilo ugovoreno projekata vrijednosti svega 328 milijuna kuna. Grade se farme, staklenici, plastenici, kupuju se strojevi i sve to, dugoročno, mora podići kvalitetu hrvatske poljoprivredne proizvodnje.

Cilj je to, vjerujem, i radnog ručka i radionice na temu novih mogućnosti financiranja organizirane u Pleternici?
Krajnji cilj manifestacije „Naše domaće, sada i ubuduće“, svojevrsnog nastavka prošle godine pokrenutog projekta „Hrvatski doručak“, promoviranje je aktualnog Programa ruralnog razvoja i modela kojima je moguće doći do značajnih europskih sredstava, ali i obilazak svih županija, jer, samo je tak moguće i podići svijest svih nas o tome kako imamo najkvalitetnije proizvode i kako smo cjenovno konkurentni, čak i uspoređujemo li se s najboljima. U prilog tome govori i podatak da smo prošle godine raspisali natječaje u vrijednosti od 500 milijuna eura, a isto to, ili i s još više novca, planiramo i ove godine. Osim toga, kontinuirano pojednostavljujemo europske procedure, izbacujemo nepotrebne „papire“ i sve što je od dokumentacije moguće, nastojimo ishoditi sami od javnih institucija, ne zamarajući s tim više poljoprivrednike. Zbog svega, očekujem da ćemo sva sredstva ugovoriti i sve natječaje iz Programa ruralnog razvoja otvoriti i prije kraja 2020.

Tri je mjeseca prošlo od stupanja na snagu novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Kakvo je trenutno stanje na terenu?
Kao i u svemu, na terenu ima manje i više zadovoljnih, odnosno nezadovoljnih, ali ono što me veseli je činjenica da zakon prije svega preferira OPG-e, male tvrtke, stočare i mlade poljoprivrednike, jer njegovo je osnovno načelo-domicilnost, dakle, zemlju u Pleternici, na primjer, treba prije svega, dobiti domaći poljoprivrednik, a tek onda svi ostali zainteresirani. Kada govorimo o provedbi, velika većina Općina do sada je uspješno napravila programe raspolaganja. Ipak, iako nije riječ o „cijepanju atoma“, ima, i moram to tako reći, i lijenih i nesposobnih, koji posao nisu odradili i kojima ćemo uzeti ovlast raspolaganja zemljom i prenijeti ga na županiju. Vraćanje raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem lokalnoj samoupravi je pravi potez, jer ona zna i tko je pravi poljoprivrednik, a tko mešetar. Osim toga, Zakon predviđa kako bi Županije dogovorno s gradovima i Općinama trebale utvrditi dugoročne prioritete u agraru i temeljem tih analiza osigurati punu logistiku svojim lokalnim gospodarstvima koja kandidiraju za europske potpore.

Pomak bi trebao predstavljati i nedavno potpisan Sporazum o financiranju provedbe financijskih instrumenata, s HAMAG-om i HABOR-om, što predstavlja i novi model povoljnog kreditiranja u poljoprivredi, prije svega mljekara. Hoće li to pomoći u revitalizaciji ovog, poprilično posrnulog sektora?
S potpisivanjem Sporazuma poljoprivrednicima su od svibnja na raspolaganju krediti s iznimno povoljnim kreditnim stopama, od 0,5 do 1 posto, a za mljekarstvo samo 0,1 posto. Toga nema ni u Njemačkoj ni u Austriji, i mada niske kreditne stope neće spasiti hrvatsku poljoprivredu, proizvođačima će zasigurno omogućiti da se ne zadužuju za one projekte koje ne mogu financirati iz Programa ruralnog razvoja.

Gdje je, u okviru Europske unije, hrvatska poljoprivreda trenutno i kako možemo iskoristiti sredstva EU fondova koja nam stoje na raspolaganju?Naša proizvodnja je mala i gotovo neusporediva s onom koja se ostvaruje na razini EU. U prilog nam, osim toga, ne ide ni podatak da smo u protekle dvije godine iskoristili tek sedam posto potpora dostupnih kroz Program ruralnog razvoja, što se nužno mora promijeniti, jer na pladnju nam je ponuđeno više od 300 milijuna eura godišnje, a to je financijska injekcija koja može potaknuti brojne investicije i revitalizirati domaću poljoprivredu.

Kada smo već kod „povlačenja“ sredstava, koja je od pet slavonskih županija u tom poslu najuspješnija i od koga bi svi ostali mogli i trebali učiti?
Najbolja s apsolutnim iznosom je Osječko baranjska, što je, obzirom da je velika kao sve četiri ostale županije zajedno, nekako i logično. Tu je, onda, što me posebno veseli, jer riječ je o županiji iz koje ja dolazim, Virovitičko podravska, s najvišim povučenim iznosima „ po glavi stanovnika“, iako generalno možemo reći kako su, u tom poslu, ujednačeno uspješne sve slavonske županije, što možemo zahvaliti kvalitetnom poslu koji obavljaju lokalne razvojne agencije, a u koji se, sve aktivnije, uključuju i LAG-ovi. Zbog svega toga, ne bojim se za Slavoniju

Pojedinačni nastup na tržištu ili zajednički? Što je budućnost?
Budućnost, ali i sadašnjost poljoprivrede, i to ne samo Hrvatske, neupitno je u udruživanju, jer, premali smo i za vlastito tržište, a kamoli ne za veće. Na žalost, to je i veliki problem hrvatske poljoprivrede, i, mada se na prvu, možda ne čini, najznačajnijim, tek treba doći na dnevni red. Zašto je tome tako, više je razloga-mentalitet, prošlost, loša iskustva sa zadrugama, PIK-ovima, kooperacijama . I dok glavni posao u Europi odavno vode proizvođačke organizacije, mi smo još uvijek opterećeni skepticizmom i nepoznanicama, jer, „što bih se ja udruživao s bilo kim, kad je meni dosta moj traktor i mojih 5 hektara“ , ne shvaćajući kako pet od jednog, pet od drugog, pet od trećeg, s vremenom čini pet tisuća hektara, ali i kako samo udruživanjem možemo dobiti jeftiniju cijenu, biti snažniji u pregovorima s otkupljivačima, te, u konačnici, i konkurentniji na tržištu. Jer, dok je jedan prst slab i ranjiv, šaku je teško slomiti . Populariziranje takvog stava, kao i približavanje svih mogućnosti, modela, oblika udruživanja, posao je za ministarstvo.

Uz radne ručkove, radionice o mogućnostima financiranja, posao s raspolaganjem poljoprivrednog zemljišta, što još Ministarstvo poljoprivrede očekuje do kraja godine?
Uz aktualne mjere iz Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014-2020, puno je drugih planova i projekata, puno novih, siguran sam, kvalitetnih, zakonskih rješenja. Poput, recimo, Zakona o vinu koji nas tek čeka i koji je iznimno bitan za Slavoniju, pa Zakona o uzgoju domaćih životinja, Zakon o slatkovodnom ribarstvu…I mada će se napor uložen u mjere revitalizacije, vidjeti tek kroz nekoliko godina, reći ću još jednom kako novca ima, a na svima nama je obveza da ga iskoristimo i usmjerimo u snažniji razvoj ruralnih područja.

TEKST: Simonida Tarbuk     FOTO: Dorian Pok