RAZGOVOR SA ZDENKOM PRSKALOM VLASNIKOM “MAGMA POŽEGA” – Uvijek mora postojati želja za stvaranjem
POŽEGA – “Ne možemo se žaliti na nekog drugog, na državu, na društvo, jer dobra je podrška sa strane ako stigne, ali na kraju sve je na nama i sve ovisi o nama. Mora postojati želja za stvaranjem, a sada ima otvorenih vrata i praktički nema granice osim one u nama. Apeliram i na sve koji smo dio ove sredine da uložimo zajednički trud jer objedinjenim snagama ostvarit ćemo i puno bolju klimu za mlade koji dolaze iza nas,” kaže Zdenko Prskalo, vlasnik uspješne požeške tvrtke “Magma Požega”.
Vaša tvrtka posluje od 1995. godine. Koje su vam godine bile poslovno najzahtjevnije od tada do danas?
Sigurno upravo taj početak. Radio sam u Končaru, “Tlačne posude i sušare” gdje sam došao kao mladi inženjer nakon fakulteta. Uslijedio je nesretni rat, stečaj te tvrtke, osnovao sam obitelj, nisu pristizale plaće jer smo i supruga i ja bili u istoj firmi i jednostavno nisam imao drugog izbora nego otvoriti svoju firmu i pokušati krenuti “od nule”. Ustvari čak i ne do nule već puno dalje i bili su to najteži dani. No, s upornošću, radom, trudom i mukom istrajali smo.
Koliko ste morali biti i vizionar s kretanjem takve tvrtke iz Požege, radite za najšire tržište?
Taj trenutka kada sam kretao s vlastitim poslom, rojile su se misli – kako pokrenuti posao, kako osigurati egzistenciju da se ne prekine, a jedino što sam imao bilo je znanje i sigurnost u sebe i svoje znanje da se može krenuti u tako složene poslove. A upravo smo radili na složenim tehnološkim sušarskim postrojenjima koje sam vodio kada sam bio u “Končaru”. Kako se firma raspala, moje iskustvo prepoznali su ljudi s kojima sam dolazio u kontakt i prije i tako je krenulo. Ideja je bila stvoriti nešto dobro, nešto afirmativno i razvojno, gledati u buduće smjernice posebno vezano uz energetski sektor i prisustvo u toj brašni koja ne može stati, ima svoj put i koja je doista usmjerena ka budućnost. Energija je danas top tema, obnovljivi izvori, energetska učinkovitost, bez energije se ne ide.
Kakva je “osobna karta” Magme d.o.o.” danas. Koliko imate djelatnika, koliko imate stručnjaka, jeste li kadrovski upotpunjeni?
Zapošljavamo oko 130 ljudi. Vrlo je dinamično vrijeme što se tiče zaposlenika i posla. Situacija na tržištu je takva da je sada puno posla. Pogodilo je i nas ovo iseljavanje, prošle godine otišlo nam je 23 vrsnih majstora kojima su se otvorila neka vrata koja mi pak nikako nismo mogli ponuditi. Ne može se konkurirati Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji. S tim ne možemo konkurirati – možemo osigurati maksimalno korektne odnose, maksimalnu plaću koja je u toj brašni u Hrvatskoj, sve maksimume možemo ponuditi ali preko toga ne možemo. Radimo mi dosta za Njemačku, Švicarsku ali ne možemo biti Nijemci i Švicarci, mi smo njihovi podizvoditelji i naša cijena, prema njihovom gledanju može biti samo u razini cijena koje se nude iz Mađarske, Rumunjske, znači svrstani smo u taj europski istok i to su puno manji iznosi nego na zapadu. Kada je riječ o stručnjacima, zadovoljan sam. Dosta smo naslonjeni na suradnju sa Strojarskim fakultetom iz Slavonskog Broda koji sam i sam završio, blizak sam s tim ljudima, dosta sudjelujemo u njihovim projektima tako da puno studenata dok još studiraju kod nas odradi praksu. Veliki broj ljudi tako profiltriramo kroz naše procedure i vidimo tko ima potencijala, tko pokazuje interes i na takav način s njima dalje postupamo. To nam je dobar izvor, ali imamo dosta inženjera koji su i sa Zagrebačkog fakulteta. Uglavnom, visokostručna radna snaga trenutno nam nije problem. Mislim da idemo u dobrom smjeru, da stvaramo pretpostavke za njih, za te ljude – najvišu razinu opreme, softvera, računala, sve ono što može biti to i nudimo, uz doškolovanje, specijalizacije i obuke. Tu je jedina kočnica ograničenje njihove radoznalosti, jer prema njihovim inicijativama sve im se i osigura.
Spomenuli ste fakultete. Kako kao gospodarstvenik promatrate reformu obrazovanja, imali tu prostora za promijene i da li bi trebali oni koji smišljaju promijene u nekom trenutku, u nekom određenim segmentu razgovarati i s ljudima poput koji ste dio gospodarstvene slike?
Da. Moglo bi to biti puno bolje. Kako smo u suradnji s kolegama s fakulteta i kada razgovaramo zašto studeni nemaju određena znanja odgovorni su otprilike – kako njima omogućimo znanje koje tražiš morat ćemo dvojici ili trojici profesora koji predaju neke druge kolegije dati otkaz jer praktički će se kvota preliti u nešto drugo. Nameće se neka priča, papirnata, kakvima je prožet cijeli našu sustav. No, popravlja se to, dosta smo ideja davali i na razini prekvalifikacije gdje praktički obučavamo ljude, plaćamo, da se u konačnici s tom prekvalifikacijom isele iz Hrvatske, a ne da ih tipski vežemo u sveobuhvatnoj suradnji i gospodarstva i Zavoda za zapošljavanje kako bi obvezali i te ljude da ostanu, ali i dali im mogućnost za kvalitetan ostanak.
Kako ste, kao gospodarstvenik koji se profilirao i na europskim i na svjetskim tržištima. zadovoljni odnosom Države prema gospodarstvu. Imali li tu prostora za promijene?
Ima puno prostora za pomake. Ono gdje ga ja vidim, gledajući i na državnoj ali i na nižoj razini, nedostatak je dobrih, kvalitetnih strategija. Sve treba biti osmišljeno, od obrazovanja nadalje s tom strategijom razvoja. Nikada mi nećemo stići jednu Njemačku ili Austriju s ovim našim proizvodnjama, Mi moramo ići u nadgradnju vlastite priče, ali teško je ako nema suradnje na svim razinama, prave pomoći s državne pa onda i lokalne razine. Nitko ne može nalaziti nekome posao, ali svi prateći događaji, službe i aktivnosti moraju biti pokretači razvoja. No, ne možemo se samo žaliti na državu, potrebno je ustrajati ponajprije vlastitim znanjem i snagama.
Kako ocjenjujete inicijative poput poduzetničkih inkubatora. Evo, i u Požegi sada imamo inkubator koji je dao neke nove mogućnosti mladim poduzetnicima. Jeli to doista dobra polazišna točka, bili vama tako nešto pomoglo kada ste kretali?
O da, jako. Tada nisam imao ništa, registrirao sam firmu praktički u dnevnom boravku. Ovo je nešto nedosanjano i nedokučivo u usporedbi s mojim počecima. Ljudi koji imaju ideju, volju za njih je to fantastična priča. Treba ih samo potaknuti. Često studentima znam održati afirmativni razgovor i iznesem im svoju priču – ne smije se nikada izgubiti ni volja ni nada. Sada se nude puno bolji uvjeti nego nama koji smo kretali prije 20 i više godina. Takvi su i ti inkubatori u koje moraju doći najbolji po najkvalitetnijim kriterijima. Imamo u gradu i izvan te priče s inkubatorom dosta prostora gdje bi se potencijalno moglo puno poduzetničkih priča razvijati i svaka takva ideja imat će od nas gospodarstvenika punu podršku. Mi živimo taj život i znamo da se teško može razviti bilo što dobro u našem kraju ako se nećemo svi uključiti. Zajednica je život tkivo, umreženo tkivo koje nas sve povezuje i tako moramo promatrati stvari. Evo, bio je i naš festival, Aurea Fest i svi ti događaji oko njega. Mislim da se rijetko koji poduzetnik nije odazvao kako bi pomogao da taj događaj bude na najvišoj razini na kakvoj je bio i zaista je općenito utisak kako je sve bilo izvrsno. Imali smo nekoliko poslovnih događaja gdje su bili i naši poslovni partneri koji su vrlo rado došli upravo u to vrijeme i vrlo oduševljeni, s puno pozitivne energije otišli iz Požege. Ponijeli su dobre dojmove i o našoj tvrtki ali i o sredini, o gradu gdje se nalazimo kao o kulturnoj, europskoj sredini u koju vrijedi doći poslovati. To je zajedništvo, taj ukupni dojam koji svi zajedno stvaramo i koji sigurno pogoduje i gospodarstvu. Moj sin kada je bio malo dijete znao je reći – tata, ne postoji na svijetu ljepši gdje dijete može odrasti od naše Požege. To je naša Požega, prekrasna sredina u koju moramo puno toga udahnuti, unijeti i uložiti kako bi se doista lijepo živjelo i da bi ljepota doista trajala.
Vi i vaša firma osvojili ste brojna priznanja. Što vam priznanja znače, jesu li dodatni poticaj?
Znače i na osobnoj razini, ali i zbog ljudi koji ovdje rade. Jer to je priznanje žrtvi i trudu svih nas. Netko tko izvana promatra doživljava to na drugačiji način, ali tu je doista puno truda i odricanja i kada to netko doista to doista prepozna, i priznanje je plod velikog truda. Puno to doista znači, to je poticaj i nova snaga za nove izazove. Nedavno smo bili u Ministarstvu gospodarstva na dodjeli ugovora za IKT program (informacijske i komunikacijske tehnologije) druga faza, gdje smo ulagali za nabavku novih programa, linija, sve je to išlo na Europske fondove – i ministar je pri tom rekao kako je naša tvrtka doista prepoznatljiva. Na to ne možeš ostati ravnodušan jer puno znači ako si se nametnuo isključivo radom, rezultatima rada. To su priznanja koja znače.
Kakav bi vaš savjet bio budućim mladim poduzetnicima?
Potrebno je samo smoći snage i ne dozvoliti da ih itko pokoleba u njihovoj odluci. Mora postojati želja za stvaranjem, a sada ima otvorenih vrata i praktički nema granice osim one u nama. Ne možemo se žaliti na nekog drugog, na državu, na društvo, jer dobra je podrška sa strane ako stigne, ali na kraju sve je na nama i sve ovisi o nama. Apeliram i na sve koji smo dio ove sredine da uložimo zajednički trud jer objedinjenim snagama ostvarit ćemo i puno bolju klimu za mlade koji dolaze iza nas.
TEKST: Sanja Pok FOTO: S. Pok