POŽEGA – “Moj prvi posao bio je mali natječaj za logotip jednog proizvođača cvijeća iz Kalifornije. Razmišljam o odlasku van, ali tek kada budem siguran u svoje iskustvo i rad, ” kaže Lorenc Bratić mladi samouki grafički dizajner koji je do sada odradio poslove u preko 50 zemalja svijeta, no najmanje u Hrvatskoj.

Lorenc Bratić rođen je 1991.godine u Bosni i Hercegovini, sa obitelji se doselio u Požegu 1992. godine.U Požegi  je završio osnovnu školu te srednju Obrtničku, smjer konobar.Radeći nekoliko godina po požeškim kafićima, došlo je do zasićenja te je, postavši nezadovoljan „konobarskim životom“   odustao od tog posla i rješenje potražio u vlastitoj kreativnosti.
Konobarskim poslom nisam bio zadovoljan to me nije ispunjavalo, volim nove stvari, volim napredovati i odlučio sam se vratiti u djetinjstvo te sam se prisjetio stvari koje sam volio raditi. A to je za mene bilo crtanje.Kao klinac sam puno crtao, a i otac mi se  bavio slikarstvom.Rekao sam sebi,  idem crtati ali moram pronaći nešto što spaja umjetnost crtanja te kako bi od toga mogao  nešto i zaraditi.Tako sam se odliučio za grafički dizajn.Zanimljivo je to što se u ovom poslu mješa digitalno i crtanje običnom olovkom.

Kada si prvi put dobio posao, odnosno natječaj?
Prvi posao bio je 2013.godine, bio je to mali natječaj za logotip jednog proizvođača cvijeća iz Kalifornije.Tu sam među prvima predao rad, u toj fazi sam još uvijek učio, moj problem tada je bio što nemam nikakve škole niti fakulteta ali nakon nekog vremena sam dobio taj natječaj i završio taj logo, to mi je bio prvi uspješan projekt koji sam napravio, a sve putem interneta.

Ima li za tebe posla u Hrvatskoj?
Radio sam i za naše tvrtke, uglavnom su to manji obrti.Kod nas su ljudi još uvijek poprilično suzdržani iako danas i tu idemo malo naprijed.Zadnjih godina primjećujem sve bolje reklame, proizvode i ambalaže ali je taj posao još uvijek podcjenjen.Posao dobivam najviše u SAD-u,Kanadi, Australiji ali i zemljama poput Japana, Libanona ili Gane.Do sada sam odradio projekte u preko 50 zemalja svijeta te osmislio  preko 120 logotipova koji su i danas u uporabi, ali, kako je to i uobičajeno u ovom poslu, i desetke projekata  koji nisu prošli na natječajima.

Može li se preživjeti od “crtanja”?
Od prihoda se da živjeti, ali je poprilično teško i kompleksno imati stalno dobru zaradu, do toga se dolazi vremenom. Većina nas radi kao „freelancer-i“ a problem je taj što veliki studiji za razliku od nas slobodnjaka lakše dolaze do posla, a mi tek kad se dokažemo na tržištu.

Koliko ti treba vremena za idejno riješenje jednog logo-a?
Kako je svaki projekt drugačiji, najveći dio vremena, energije i živaca potrebno je za ideju, izvedba je laka, tako sama izvedba traje 1-2 dana.Sama ideja se ponekad rodi istog trenutka dok čitam „brief“-(upute od klijenta) a ponekad je to znalo potrajati po nekoliko dana.Ponekad sam potražio pomoć i od kolega, jer mi komuniciramo međusobom iako smo si konkurencija.Ipak, na kraju se to privede kraju.

Kako izgleda realizacija jedne ideje?
Kod mene je proces takav da u „old school“ tehnici, prvo crtam olovkom na papiru skice onda prelazim na skener  zatim ide precrtavanje u programu ili pak rad ide sam takav „rustikalan“.Najviše koristim vektorski program Adobe Illustrator, Indesign te Adobe Photoshop.Posao je jako zanimljiv, naučio sam strane jezike, puno informacija,  jer svaki projekt traži istraživanje.

Koji su tvoji planovi za budućnost?
Razmišljam da ipak odem van ali tek nakon što budem siguran u svoje iskustvo i radove. Ne želim da mi dođe veliki projekt pa da se „pogubim“, da ne mogu  to izvesti. Inače, situacija je kod nas teška jer kada poslovni subjekti odnosno tvrtke ili obrtnici nemaju novca onda nema posla ni za nas.
Moj posao je  naime, razviti logotip, odnosno zaštitni znak kojim se kupac povezuje sa proizvodom neke tvrtke te proizvodu daje prepoznatljivost. Radio sam  za tvrtke koje se bave proizvodnjom hrane i pića poput pivovara, malenih obiteljskih tvrtki, kako mi kažemo OPG-ova, proizvođača kave, reklamirajući restorane ili pak franšiza za pečenjare. Kreativan je to posao, ali gotovo u potpunosti ovisi o gospodarskoj situaciji. Rado bih počeo izrađivati ilustracije za velike kompanije koje u marketinškom „biznisu“ donose dobre dohotke i ako ne sigurniji, a ono malo lagodniji, život u ovom dinamičnom poslovnom okruženju.

Lorencu želimo puno sreće i dobrih ideja!

TEKST: Alan Nedela    FOTO: A. Nedela/ L.B