POŽEGA – Zahvaljujući požeškim kviz entuzijastima, u požeškoj Kazališnoj kavani, omiljenoj pub kviz destinaciji, večeras je gostovao poznati “lovac” iz kviza “Potjera” Krešimir Sučević-Međerala. Brojim Požežanima predstavio je svoje 10-mjesečno putovanje od Hrvatske preko cijele Azije od Irana, preko Pakistana i Kine odnosno Indokine i Indonezije pa sve do Novog Zelanda – bez korištenja zrakoplova. No, uz zanimljivo predavanje o egzotičnim destinacijama, nismo odoljeli upitati Krešimira nekoliko pitanja i o njegovoj ljubavi prema “testiranju znanja”.

Za početak, razlog dolaska baš u Požegu?
Prije svega znam da Požega ima jako razvijanu pub kviz scenu zadnjih godina, Hrvoje Vlahov i Tomislav Bleiziffer su napravili puno u tom smislu, izvrstan posao. A kako trenutno promoviram svoj putopis “Do kraja svijeta – čvrsto na zemlji” po Hrvatskoj, spojio sam te svoje postojeće kontakte, znam da je jaka i kulturna scena u Požegi, očekivao sam kako će i predavanje biti dobro posjećeno i bio sam u pravu.

Pub kviz scena se razvija, znači li to da znanje i opća kultura postaju bar tako važniji?
Da, kviz scena raste, razvija se, širi se, sve je više gradova privučeno. Evo aktualnost koja je svježa – u Zagrebu će u studenom biti europsko kviz prvenstvo, Hrvatski kviz savez star je tek tri godine, a već smo došli do toga da organiziramo jednu tako veliku manifestaciju.

Za kvizomane drugi znaju reći kako raspolažu s hrpom nevažnih informacija. Kako se pripremiti za kviz, je li to klasično čitanje enciklopedija, ili skupljanje znanja kroz cijeli život?
Upravo to, skupljanje znanja čitavog života jer teško da netko može u nekoliko dana nadoknaditi nedostatak znanja za kviz, no s druge strane tko ima manjak znanja teško da će se za kviz i odlučiti, osim ako je željan zarade. No, mi kvizaši ipak imamo neke plemenite motive, naravno, novac je ugodna stimulacija, no mislim kako je puno važnije to testiranje, propitivanje i širenje vlastitog znanja.

Pretpostavljam da su putovanja vaša druga ljubav, a i to je nešto što dobiva zamah u Hrvatskoj jer sve više mladih ljudi putuje na nesvakidašnje načine?
Ljubav broj dva ili broj jedan, pitanje je, jer meni putovanja pomažu upravo u stjecanju znanja za kvizove. Često mnoge odgovore na kvizovima znam jer ih povezujem s lokacijama na kojima sam bio ili s nekim pričama koje sam čuo o tome, znači opet postoji neka uzajamna sprega.

Koja je najegzotičnija, najdraža destinacija na kojoj ste bili?
Evo, baš na ovom putovanju od Hrvatske do Novog Zelanda posjetio sam mnoge od zemalja koje teško da bih inače vidio, recimo Istočni Timor me zainteresirao jer to teško da je zemlja u koju bih uopće išao da nisam krenuo upravo na takav put.

Imate li neki trik-savjet za sve buduće kviz natjecatelje – kako izbjeći tremu, da li se pripremati prije, kako to ide?
Ma ne, ne treba veliko pripremanje jer će vam se sve to “zbrkati”. Nekada se, primjerice za kviz Kviskoteka, kada nije bilo interneta, moralo puno više čitati. Sada je vještina iz svih dostupnih informacija odabrati one koje su vam potrebne. Treba biti siguran u ono što znate, a konkretno u kvizu Potjera valja biti svjestan da i lovci mogu imati slab dan pa im bude “loš lov”. Bili su brojni slučajevi kada su se ljudi zgražali što mi lovci nešto ne znamo, ali i mi smo samo ljudi tako da i mi imamo svoje rupe u znanju. Ako iskoristite te rupe, svaka čast (smijeh)!

Možemo li generalizirati, kakvi su to ljudi koji sudjeluju u pub kvizovima diljem Hrvatske, jesu li to intelektualci “par excellence”, ljudi s diplomama, ili jednostavno ljudi koji posjeduju znanje?
A moram priznati da je to uglavnom doista fakultetski obrazovana populacija, studenti. Nađe se i ljudi koji su skupljali informacije “uz put” i gledali kvizove, ali moram potvrditi ( i pri tom ne želim zvučati elitistički jer kviz je dostupan svakom) kako je ta populacija ipak malo više upućena i društvenjaci prevladavaju.

Popustite li kada kao “lovac”?
Ne, to je pitanje časti. A i nisam dobar u laganju tako da bi se vrlo lako vidjelo da puštam!

TEKST: S.T/ S.P.        FOTO: D. Pok