POŽEGA – Osim što „čuva glavu“, cipela je, zna to jako dobro svaka žena, (iako je i sve više muškaraca koji upravo cipeli prilagođavaju vlastiti dnevno poslovni „look“) osnova dobrog stila. Riječ je o „predmetu“ kojeg civilizacija, u ovom ili onom obliku, poznaje još od trenutka kada se čovjek uspravio na dvije „zadnje“ noge. Skupe ili jeftine, moderne ili klasične, ravne ili štikle, čizme ili „bakandže“, tenisice ili papuče – s cipelama i od cipela punih 25 godina živi Boris Kožić, najmlađi obućar u gradu.

I dok se, ne tako davno, snaga svakoga grada, mjerila brojem obrtnika, situacija je danas, na žalost, puno drukčija. Ipak, i pored činjenice kako jedine dvije srednje škole, ona u Čakovcu i ona u Varaždinu, godišnje upišu njih tek 5-6, bez obućara, postolara, šustera, svijet ne bi bio isti. Razmišlja tako i Boris Kožić, školovani obućar, obrtnik s 25-godišnjim iskustvom, vlasnik postolarske radnje „Sebastian“. I mada su se, tijekom tih četvrt stoljeća, promijenili i moda i običaji, cipele se i dalje, bile one najskuplje ili najjeftinije, s vremenom pohabaju. A, onda, ako još nije vrijeme za nove, još ako su nam i posebno drage, valja k obućaru. Jer, jedini on može stvar spasiti. A nema gore stvari od iskrivljene „štikle“ i „poderanih plastika“ na potpetici. Upravo zato Boris Kožić, kako sam kaže, „živi od žena”.

Osim najčešćih popravaka cipela s visokom potpeticom, kod najmlađeg obućara u gradu možete navratiti i nosite li isključivo ravne cipele, ali i onda kada vaš omiljeni par cipela zatreba nove đonove, ili kada slučajno, u žaru borbe, poderete tenisice na nogometu. I mada je danas obuća kojoj Boris vraća prvobitni izgled daleko skuplja od one s kojom su „operirali“ stari postolari, (vremena u kojima su cvjetali obrti vremena su u kojima su ljudi imali tek jedan ili dva para cipela – one svakodnevne, radne i one nedjeljne, za crkvu), rađena je i od daleko nekvalitetnijih materijala, zbog čega Boris ima posla i sa šivanjem i sa lijepljenjem. Vrhunac sezone za svakog je obućara zima. Jer, doba je to u godini kada nam je kvalitetna obuća najpotrebnija i kada čizma glavu čuva. Potrebno je tada, želimo li izbjeći padove, cipelu zaštititi od klizanja, ali i od vlage, podebljati i pojačati đonove. Dobar obućar mora znati raditi i s kožnom galanterijom, stoga Boris nudi i usluge šivanja i popravaka školskih, ženskih i putnih torbi i remenja, ali i uspješno odgovara na neuobičajene zahtjeve, jer sto ljudi, sto ćudi, poput, recimo, smanjivanja cipele broja 51 na 49. Ako ste se, čitajući, sjetili onih davno zaboravljenih i odbačenih, nekada vam dragih cipela, vrijeme je za posjet postolaru.

Obrt „Sebastian“, obućara Borisa Kožića, ulica Njemačka broj 1, čeka vas svaki radni dan od 8 do 15 i od 17 do 19 sati, ali i uz telefon 034/271-780 i 098/911-8435. Navratite, jer, osim što glavu čuva, cipela je i osnova dobrog stila.

TEKST: S. Tarbuk     FOTO: D. Pok