PREDSTAVA KRALJ UBU U POŽEGI – Draško Zidar: Okrenite se oko sebe, svi mi imamo svojega Ubua

Datum objave: 08. 6. 2016. | Kategorija: Razgovori

JIM_8245-530x351

POŽEGA –  Na sceni Gradskog kazališta Požega 10. lipnja u 20,00 sati gostovat će Kazalište Virovitica s kultnim tekstom Alfreda Jarrya, vrhunskim primjerkom teatra apsurda “Kralj Ubu”. Jarryjeva priča o pohlepnom, glupom, okrutnom Ubuu i njegovoj strahovladi sigurno će vas oduševiti ali i navesti na razmšljanje. “Okrenimo se oko sebe pa ako ne pronađemo svog Ubua, stanimo pred ogledalo, možda smo Ubu baš mi sami,” kaže nam glumac Draško Zidar, virovitički Ubu.

Kako je koncipirana predstava “Kralj Ubu” u  izvedbi Vašeg kazališta? Ako se ne varam, gledateljima će čak po prvi puta imati priliku “legalno” držati uključene mobitele tijekom predstave?
Virovitički Ubu je predstava koja zapravo razotkriva kazalište. Svi glumci su cijelo vrijeme na sceni i nema nikakve mistike, nista se ne skriva od pogleda gledatelja tako da glumci koji trenutno nisu u sceni gledaju događanja kao i publika koja ima mogućnost fotografiranja i uploada slika, komentara i mišljenja na facebook stranicu Ubu. To na neki način publiku direktno uključuje u sama događanja te postaju aktivni dio, naravno koliko tko želi, same predstave i njezinog konteksta.

Predstavite nam kratko cijelu vrijednu ekipu predstave, tko je sve uložio trud u tu priču?
predstavu je rezirao Samo Strelc slovenski redatelj i naš dragi gost koji je osmislio i scenografiju i kostime a u predstavi glume Blanka Bart, Sara Lustig, Mladen Kovačić, Mijo Pavelko, Goran Koši, Igor Golub, Antun Vrbenski i Draško Zidar, rekvizitu je izradio Kresimir Tomac, rasvjetu Damir Gvojić, za ton i efekte se brine Mario Nađ, inspicijent je Tomislav Pintarić.

Na ovim prostorima još uvijek je u javnom pamćenju kultni Ubu Teatra 212 i pokojnog Zorana Radmilovića koji  je bio nenadmašan u “ibijevskoj” vulgarnosti, gnjusobi i apsurdu. Vjerujem da je  veliki izazov raditi takve uloge koje su već stekle status legende u prijašnjoj verziji. Kakav je Vaš Ubu?
Raditi takve predstave jest teško ali mislim da je bitno pronaći nove motive i načine izričaja, bilo bi samoubistveno ići kopirati nešto što je već viđeno. Moramo naći razloge i način koji su ovovremenski kada je već tekst takav svevremenski. Izazov u svakom slučaju postoji ali on nije vezan za to tko je ranije igrao tu ulogu već kako je danas odigrati, odnosno kako danas izgleda Ubu.

maxresdefault

Ubi me prejaka reč – pisao je davno pjesnik. Ubu također koristi riječi kao oružje, njima šokira, vrijeđa, potiče reakcije, ali i mi smo danas, oni s vrha i oni s dna, skloni lamatati riječima po realnom i vritualnom svijetu bez prave odgovornosti –  Mislite li da bi se izvorni Ubu iz 1896 dobro osjećao u današnjem svijetu, u današnjoj Hrvatskoj?
Naša namjera nije šokirati riječima jer danas su psovka i vulgarizmi gotovo normalna pojava nego se bavimo problemom moći i transformacije od mirnog čovjeka do moćnika i monstruma do postmoćničkoga uhljeba. Ubua je bilo i nekada i sada, oni se dobro osjećaju svuda i svagdje. Okrenite se oko sebe, svi mi imamo svojega Ubua.

Kakve su reakcije publike? Smiju li se na pravim mjestima ili se smiju cijelo vrijeme zbog vulgarnih riječi koje instiktivno mame na hihot?
Publika u Virovitici je odlično prihvatila predstavu, uključivala se, smijala, naravno nije svima sve smiješno, prepoznaju situacije pa čak i ljude, vulgarnosti kojih baš i nema previše uglavnom podcrtavaju gorak okus istine koju želimo prikazati.

Kakvu bi poruku željeli da Požežani čuju i vide od Ubua?
Tesko je ljudima poručiti nešto što već zapravo znaju ali nije na odmet podsjetiti ih da se to nešto događa njima i da se događa sada kao i to da se mogu uključiti u riješavanje priče i problema. Ukratko, okrenimo se oko sebe pa ako ne pronađemo svog Ubua, stanimo pred ogledalo, možda smo Ubu baš mi sami.

TEKST: Sanja Pok   FOTO: KV/TZ Virovitica

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn