POŽEŽANIN GORAN ĐURĐEVIĆ – Želja za znanjem odvela ga u Kinu, gdje je doktorirao i postao docent

Datum objave: 01. 8. 2021. | Kategorija: Razgovori

POŽEGA – „Definitivno je zaljubljenost u znanje i učenje jedan od pokretača. Uvijek sam volio učiti i napredovati, a Kina mi je to omogućila s potpuno pokrivenim troškovima doktorskog studija. Svladao sam prehrambene navike, stekao brojne prijatelje i dosta obišao Peking, a ukupno sam vidio desetak kineskih gradova.“Tako govori Goran Đurđević, Požežanin, kojega je prije četiri godine želja za znanjem odvela u daleki svijet, u Kinu.

„ Definitivno je zaljubljenost u znanje i učenje jedan od pokretača. Uvijek sam volio učiti i napredovati, a Kina mi je to omogućila s potpuno pokrivenim troškovima doktorskog studija. S druge strane, moja struka – arheologija i povijest – iznimno je bitna u Aziji, gdje je žarište civilizacija od Bliskog istoka, Irana/Perzije, Indije, Centralne Azije, Koreje, Japana, JI Azije i naravno Kine. Upravo je Kina zanimljiva, jer ima svoje posebnosti. Te posebnosti su bile i nekada i danas. Također, Kina ima spoj zanimljive i značajne prošlosti. Sjetimo se samo izuma poput papira, kompasa, baruta, ali i najstarije dosad pronađene keramike, kultiviranog uzgoja riže itd. te iznimne budućnosti u kojoj će ubrzo postati najveće svjetsko gospodarstvo.“ Tako govori Goran Đurđević, Požežanin, kojega je prije četiri godine želja za znanjem odvela u daleki svijet, u Kinu, gdje je doktorirao komparativnu arheologiju Rimskog i Kineskog carstva na primjeru zrcala. Projekt je razvijen kao Mirror Studies (na web stranici mirrorstudies.com) na Sveučilištu Capital Normal, s kojim požeško Veleučilište ima sporazum. Sad je docent na Pekinškom studiju za strane studije.

„Moje novo sveučilište je posebno po tome što imamo čak 101 jezik koji se može studirati uključujući i hrvatski, ali i susjedne – albanski, srpski, slovenski, mađarski itd. Iako ne radim na tom odsjeku jer sam zaposlen na Beiwai collegeu, gdje je akcelerirani program (umjesto 4 traje 3 g) za izvrsne studente koji će potom ići u međunarodne organizacije, gospodarstvo, diplomaciju, akademiju), zasigurno ću imati s njima suradnju. Baš pišem podnesak za konferenciju koju organizira Fakultet za europske studije u sklopu kojeg i naš hrvatski. Naši kineski studenti izvrsno znaju hrvatski i u većini slučajeva završe u diplomaciji i prevodilaštvu“, objašnjava Goran, doslovno zaljubljen u svoje studije.

Ali, Kina je drugi svijet. Primijetili smo na društvenim mrežama da imaš lijepi krug prijatelja među domaćinima. Je li bilo teško naučiti jezik i pismo, uklopiti se?
Jezik je jako težak, jer ima tri zahtjevna elementa: znakove kojih ima neograničen broj i za odlično poznavanje treba znati više od 5000, naglaske odnosno tonove, jer u razgovoru jedna riječ ovisno o tonu može imati posve drugo značenje te pisanje koje zahtjeva trud i tehnike. Moj je kineski skroman, bolje razumijem i čitam nego što govorim i pišem. No to me nije spriječilo da se uklopim. Savladao sam prehrambene navike, stekao brojne prijatelje i dosta obišao Peking, a ukupno sam vidio desetak kineskih gradova.

Iako stereotipi često zavaravaju, možeš li opisati kakvi su najčešći Kinezi, rade li „kao Kinezi“, kakvi su prema strancima?
Istina je da su Kinezi marljivi i radna etika je na visokom nivou. To je iz dva razloga. Prvi je što se rad smatra vrijednošću što je primjerice drugačije nego u nekim drugim krajevima gdje se talent smatra najvažnijim. Tako da je najveća pohvala nekome reći da je vrijedan ili da je puno radio. Drugi je promatranje sebe kao dio grupe. Dok je na zapadu naglašen individualizam, u Kini (a i nekim drugim dijelovima Azije) vlada kolektivizam što znači da je osoba dio grupe – studentske godine, skupine koju vodi isti profesor, radne zajednice, obitelji itd. Ta grupa funkcionira kao cjelina i međusobno si pomažu te nema međusobnog natjecanja unutar grupe. Naravno, natjecanje i rivalitet se ostvaruje prema drugim skupinama. To je velika razlika jer je često na zapadu natjecanje i unutar svog kolektiva, radnog mjesta itd.Moja iskustva kao stranca su pozitivna. Ljudi su htjeli pomoći na ulici ili u gradu, vidljivo je da cijene strance i pokazuju respekt.

Ne sumnjam kako si prezaposlen, a potvrđuju to i tvoji uspjesi na znanstvenom području. Ipak, kako izgleda Tvoj „obični“ dan u Pekingu? Je li pandemija savladana?
Moj obični dan skrojen je od znanstvenog rada koji uključuje čitanje, pisanje, istraživanje, promišljanje o temama kojima se bavim, komunikacije s drugima putem mailova, društvenih mreža ili osobno, radnih sastanaka i posjeta institucijama te privatnog dijela dana za jelo, odmor, susrete, telefonske i video razgovore, hobije i užitke. U Pekingu dan brže prođe nego drugdje pa je potrebna dobra organizacija, zato uvijek prepun rokovnik i uvijek planiram unaprijed. To planiranje je vezano uz samo istraživanje pa ćesto skiciram, nacrtam mentalnu mapu ili odredim koliko stranica moram napisati taj dan. Sumnjam da bih inače stizao. Pandemija je savladana (barem za sada). Kineska je Vlada napravila sjajne stvari u vidu odluka, cjepiva, testiranja i spriječila je da se ozbiljnije proširi. U Pekingu nema restrikcija, ali preko 90 posto ljudi je cijepljeno, svi nose maske, lako se može doći do testa i obaviti testiranje.

Mada daleko od domovine, intenzivno je povezan s kolegama, pa i tu bilježi plodni rad. Tako s doc. dr. sc. Zvonimir Stopić, koji je još jedan Hrvat u Kini, dovršava knjigu o povijesti i arheologije Kine koja će izaći najesen u izdanju Alfe u Zagrebu. Knjiga je popularno napisana i očekuje da je koriste učenici, studenti, ali i cjelokupna javnost. U su-uredništvu s profesoricom Suzanom Marjanić iz Zagreba dovršava dvije uredničke knjige: Ekokritika: između prirode i kulture te Ecofeminism on the edge. Prva će izaći u Zagrebu, a druga u Londonu. O vezanosti s Požegom kaže: „Surađujem s profesorom Vinkom Tadićem pa sam napisao osvrt i recenziju na novoizašlu knjigu doktora Georgija Diklića te pogovore za knjige Borivoja Zarića i Dane Pavlice. Osim toga, za naredni ću broj časopisa Povijesnog društva Požega napisati nekoliko osvrta, među ostalima i o jedinstvenom građanskom pokretu i akciji pod nazivom Zelena točka koji je spriječio odlaganje nuklearnog otpada na Papuk i Psunj ranih devedesetih.

Kakvi su planovi za dalje, proširuješ li ili krećeš na novo znanstveno područje?
Moji su interesi u tri područja. To je prije svega komparacija odnosno usporedba tako da me zanimaju stara carstva (Rim, Kina, Perzija, Indija) i njihova uspoređivanja, a kao arheolog bavim se zrcalima i refleksijom/odrazima o čemu imamo projekt mirrorstudies.com. Pitanje koje istražujem je: Kako se velike ideje (npr. carstva, mitova, ljepote, identiteta itd.) mogu analizirati preko malih i široko dostupnih predmeta? Drugo područje je ekološka humanistika odnosno zelene i ekološke teme u povijesti, arheologiji, književnosti i filmu. Na tom dijelu radim s profesoricom Suzanom Marjanić iz Zagreba i pripremili smo zbornike Ekofeminizam koji je izašao 2020., te Ekokritika i Ecofeminism on the edge koji uskoro izlaze. Treće polje interesa su digitalne tehnologije u arheologiji s posebnim osvrtom na popularnu arheologiju pa tako spremam knjigu od Twitter statusa o arheologiji koja će izaći u Srednjoj Americi te interaktivne slikovnice o arheologiji koje će biti tiskane u Kini. Uz doktorat završio i specijalistički studij komparativne mitologije na Sveučilištuu Mumbaiju u Indiji koji je zbog korone bio online. Tijekom doktorskog studija bio sam jedan semestar u SAD~u na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA).

TEKST: Branka S. Tesari  FOTO: Iz privatne arhive

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn