KAPTOL – Nakon kapitalnih investicija i riješene komunalne infrastrukture, na redu su Dječji vrtić i gospodarska zona. „Osobno, to su mi najveći izazovi“, kaže načelnik Općine Kaptol, Mile Pavičić, nadajući se, kako će Slavonija, prepoznajući i iskorištavajući svoje potencijale, ponovno postati velika, a poljoprivreda, kao što je predvidjela i Strategija razvoja Općine, glavna gospodarska grana.

Biti na čelu Općine 20 godina, zavidan je staž. Dokaz je to kontinuiteta i kvalitete, ali i razdoblje u kojem je puno toga „odrađeno“.Kada se osvrnete unatrag, na što ste posebno ponosni?
Prije svega, to su kapitalne investicije, poput zgrade ambulante u kojoj su smještene stomatološka i ordinacija opće prakse, ali i dva poslovna prostora u vlasništvu Općine, od kojih je jedan prodan, školske sportske dvorane u čijoj je izgradnji Općina sudjelovala s 2, 5 milijuna vlastitih sredstava, što je iz perspektive tadašnjeg proračuna, bio poprilično krupan „zalogaj“, te projekt komunalne infrastrukture, prije svega izgradnja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Riječ je o projektu s kojim smo počeli sada već davne 1997.godine, doslovno od nule, ali i projektom koji je rezultirao s 20 kilometara mreže od kojih je 70 posto uređeno i u funkciji. Tu je potom kanalizacija koju smo realizirali zahvaljujući bespovratnim sredstvima IPARD-a ( riječ je o čak 5 milijuna kuna bez PDV-a, iznosu u kojem je Općina sudjelovala s 500 tisuća kuna), ali i vlastitim znanjem, bez obzira na činjenicu što je Hrvatska iz tadašnjih pretpristupnih europskih fondova na raspolaganju imala iznimno puno sredstava. Iznimno sam ponosan i na brojne infrastrukturne investicije u drugim naseljima Općine koje smo realizirali projektima i maksimalno moguće iskorištenim sredstvima tadašnjeg Fonda za regionalni razvoj, tako da smo, u jednom trenutku, istovremeno i paralelno, radili čak 3 sustava. Dokaz je to kako je, ako se educirate, pratite natječaje, ali se i ponašate u maniri dobrog gospodara, itekako moguće povući dostupna sredstva.Dio projektnih priča odradili smo sami, vlastitim snagama i znanjem, dio uz pomoć konzultantskih usluga, što se u situaciji kada nemamo mogućnost novog zapošljavanja, pokazalo uspješnim.

Funkcija i posao čelnog čovjeka Općine, obavlja li ih se kako treba, uzima cijeli dan, ali i cijelog čovjeka. Nakon 20 godina na istom radnom mjestu, koji su još izazovi?
Prije svega, izgradnja Dječjeg vrtića, za koji već postoji projektna dokumentacija, i koji će biti smješten iza zgrade Općine. Jer, iako ni nas nije zaobišao sve-slavonski negativan trend iseljavanja, vrtić će imati dvije odgojne, ali i jednu sigurnu jasličku skupinu, ali i prostoru koji će se vratiti program predškole koji se za sada provodi u Osnovnoj školi. Prostor je to koji bi se, u skladu s potrebama i brojem djece, mogao i nadograditi, a kako je dužnost čelništva Općine voditi računa i o demografskoj politici, ovo je zasigurno jedan od načina. Djeca to, osim toga i zaslužuju, jer upravo su oni i jedina sigurna investicija u budućnost.Uz Dječji vrtić, osobno najveći mi izazov predstavlja izgradnja Gospodarske zone, završen projekt koji je „zapeo“ kod građevinske dozvole, dokumentu koji čekamo već 4 godine.

Iako je stanje u poljoprivredi, iz godine u godinu, na žalost, sve poraznije, poljoprivreda je i dalje glavna gospodarska i razvojna grana kraja?
Tako je. Sada i bit će i u buduće.Osim toga, predviđeno je to i Strategijom, ključnim razvojnim dokumentom Općine.Dokazuje to i situacija „ na terenu“, jer osim par uslužnih tvrtki i obrta, ljudi ovdje uglavnom žive od poljoprivrede. To su mala obiteljsko poljoprivredna gospodarstva, 300-ak hektara vinograda i 100-ak voćnjaka. Na par farmi, osim toga, imamo proizvodnju tovljenika, ali i 50-ak krava, te nekolicinu uzgajivača duhana, čija je budućnost, na žalost, upitna. U svakom slučaju, poljoprivreda je puno više od glavne gospodarske grane, ona je razvojna okosnica Slavonija.

Dva, za Slavoniju iznimno važna, resora „drže“ Slavonci. Osim toga, ministar Tolušić počeo je žestoko raditi, tu su i Vladine najave o konačnom ulaganju. Ima li Slavonija budućnost?
Mislim da je puno važnije pitanje jesmo li uopće svjesni ogromnog potencijala kojeg imamo? Iskorištavamo li ga? Čini mi se, baš i ne. Nedostaje nam, osim toga znanja, interesa, svijesti o važnosti umrežavanja.Postoji samo proizvodnja sirovina i prodaja, bez popratnih industrija. Istovremeno, dok mi kukuruz koristimo samo za preradu u krupicu i stočnu hranu, od njega je moguće dobiti više od 30 različitih proizvoda. Tu su onda još i obnovljivi izvori energije, s kojima se nešto malo, ali još uvijek nedovoljno, krenulo u Požeštini, ali i brojni drugi potencijali. Prostor je ogroman.Osim toga, da bi iskoristili vlastite potencijale, a onda i postali konkurentni, moramo početi razmišljati na drugačiji način, djelovati zajedno, a ne kao pojedinac, jer svatko od nas ponaosob, preslab je za tržište. Budućnost je, osim toga u zadrugama, klasterima, stalnom usavršavanju i doživotnom učenju, ( i osobno sam, kroz stručna studijska putovanja, želeći vidjeti kako stvari funkcioniraju u zemljama Europske unije, posjetio njih nekoliko) , ali i kopiranju primjera dobre prakse.Vinari i vinogradari našeg kraja, ali i Općine s jakom udrugom, mogli bi se ugledati, recimo na Portugal i poput tamošnjih 300-ak malih vinogradara postati vlasnici vinarije, na način, da su spremni, svaki po malo, u priču investirati, a onda bi vrlo rado pomogla i Općina. U svakom slučaju, bez umrežavanja vrlo skoro neće biti moguće uspjeti.

Uz riješena infrastrukturna pitanja, jaku poljoprivredu, pozitivan natalitet, za kvalitetan život mjesta, ali i ostanak mladih, potrebni su i sadržaji.Koliko je jako civilno društvo, odnosno koliko je Udruga na području Općine Kaptol?
Sadržaja je više nego dovoljno, za sve zainteresirane ima prostora.Jer, bez društveno-kulturno-sportskog života, nema ni života mjesta.Uz nekolicinu udruga u kulturi, prije svega vrijedne folkloraše, članove KUD-a Češke Besede i „Ivo Čakalić“, ponosimo se i jakim nogometnim klubom u kojem trenira 100-ak mladih, imamo aktivne umirovljenike, pet vatrogasnih društava u čijem nam je opremanju, prije svega donacijom vozila, pomogla Vlada Tirola, iznimno kvalitetnu udrugu vinograda, vinara i voćara čiji su članovi i mještani drugih općina, Udrugu mladih, Udrugu „Slavonac“. Osim toga, našim smo mještanima, u prostoru Vijećnice otvorili knjižnicu, tu je i mogućnost polaženja škole tambure koju financira Općina, a u kojoj je trenutno 20 malih tamburaša, kao i igraonica za djecu, koju ćemo, nedavno dobivenim sredstvima „Slagalice“ opremiti svim potrebnim sadržajima.

Iako se o, svojevremeno bombastično najavljivanom teritorijalnom preustroju Hrvatske, kao i ukidanju pojedinih malih jedinica lokalne samouprave, govori sve tiše, tu i tamo se još uvijek može čuti kako je to jedan od mogućih modela racionalizacije. Nakon 20-godišnjeg „upoznavanja“ situacije na terenu, kakav je vaš stav?
Iako nemam još puno do mirovine, iako ne ovisim o ovom radnom mjestu, mislim kako bi bilo kakvim drugačijim preustrojem osim postojećeg, Općina Kaptol, ali i nebrojene druge male jedinice lokalne samouprave, bile uglavnom na gubitku.Razloga je jako puno. Uzmimo za primjer Općinu koju najbolje poznajem i kojoj sam na čelu, Općinu koja je asfalt posljednji put dobila još davne 1982., koja nije imala niti prostor za mjesni ured, u kojoj su prve ulice asfaltirane 1997. Da nismo dobili status Općine, a onda, malo po malo, podizali standarde življenja, tko zna kad bi se i kojim povodom ovim krajem itko i provezao, kada bi i bi li uopće dobili ambulantu, dvoranu? Osim toga, jedini je to način na koji možemo sačuvati živima Slavoniju i njena sela.Ni priče o racionalizaciji ne drže baš vodu, jer poznato je kako je bivša Općina Slavonska Požega imala više uposlenih nego sve naše jedinice lokalne samouprave zajedno.Da nije statusa Općine, kada bi i kako došli na red za sredstva IPARDA, pored tolikih gradova?

TEKST: Simonida Tarbuk       FOTO: D.K./Općina Kaptol