POŽEGA – Najprije je diplomirala engleski i hrvatski, pa onda još i magistrirala komparativnu književnost. Prevodi, piše, putuje, vodi turiste, sve kao free lance-rica i svaka prava žena s multitasking sposobnostima. Osim toga, majka je šestogodišnje djevojčice i najpoznatija televizijska lovkinja. O kvizomaniji u Hrvata, živahnoj pub kviz sceni, Kim Kardashian, Aristotelu i „Potjeri“ razgovarali smo s Moranom Zibar.

Pub kviz manija opasno je, čini se, zahvatila Hrvatsku. Je li riječ tek o trendu i kako, uopće, trenutno izgleda nacionalna scena?
Čini se kako je stvarno riječ o trendu kojeg prihvaća sve veći broj gradova. I onih velikih i onih manjih. Koliko iza priče stoje kvizaši i istinski znalci ili je stvar u pojedinom poduzetnom lokalnom ugostitelju, ovisi od sredine do sredine. U svakom slučaju, prema onoj narodnoj „vidjela žaba gdje se konji kuju“, priča koja je krenula iz kvartovskih kafića Zagreba, itekako je zahvatila i ostale gradove, pružajući svima priliku da se okušaju . I, zašto da ne, kad stvarno nije zahtjevno i ne moraš biti genijalac? Osim toga, sudjelujete li u pub kvizu, svaki vaš izlazak ima dodanu vrijednost. Ono, ekipica, pivica, nešto kao zajedno „brainstormate“, a zapravo se više zezate, ne kužeći i kako uz put učite, pa i izvlačite sve ono davno zaboravljeno i naučeno. Moda ili ne, pub kvizovi su zabavni, ljudi to vole i prima se. Ipak, ovako ekspanzivna situacija na sceni ne može potrajati zauvijek, stvari će se primiriti, smanjiti će se broj i preživjeti će samo najkvalitetniji.

Poput, recimo, pub kvizova u Požegi?
Požega je trenutno definitivno žarište nacionalne pub kviz scene. Znaju to svi kvizaši natjecatelji. Osim toga, nije slučajno da na ovdašnje, sjajno organizirane „srazove“ znanja, redovno stižu i sva četiri lovca, uključujući i „moju malenkost“, „glavom i bez brade“. Jer, uz ekipu istinskih znalaca, sjajnu atmosferu i slavonsko doomaćinstvo, teško je preskočiti finu klopu, dobra vina i kvalitetno craft pivo, kakvih je u Slavoniji sve više, što je, uz pub kvizove, moja jednako snažna životna strast.

Za razliku od pub kvizova, oni televizijski, posebno jedan zahvaljujući kojem vas poznaje cijela Hrvatska, ipak su, ponešto ozbiljniji i traže znanje. Kako se pripremate za nastup, ili još važnije, kako prikupljeno znanje akumulirate?
Moram priznati da tu, zapravo i nema neke sustavne, organizirane pripreme, iako je potrebno, s vremena na vrijeme, znanje obnavljati, a onda i stalno nadograđivati. Na sreću, puno čitam, a nije na odmet ni posao prevođenja u kojem, također, ponešto korisno pokupim i onda sve to negdje pohranim. Znanje je zapravo produkt cjeloživotnih interesa i obrazovanja i rezultat stalnog treniranja i gimnasticiranja mozga

Kada smo kod znanja, tko je od vas četiri lovca najjači?
Ha, ha..zanimljivo pitanje! Čini mi se da smo svi tu negdje, riječ je, tek o nijansama, iako sam ja daleko slabija od dečki u sportskim temama i prirodnim znanostima. Ipak, moram izdvojiti Krešu zbog njegove ubojite koncentracije i nevjerojatne fokusiranosti. On, nekako, najlakše od svih nas uspije isključiti sve što predstavlja smetnju i odvlači pažnju. Osim toga, od kako se oženio, primjećujemo i kako je puno smireniji.

Za društvenjake se obično kaže kako su svestrani neznalice, a obzirom na interese, čini se da ste ta. Koliko su upravo ta i takva znanja korisna u svakodnevnom, praktičnom životu?
Nisam sigurna da je riječ o nečemu zbog čega ćete uspjeti u životu, iako nipošto nije loše puno toga znati. Riječ je o informacijama i spoznajama koje vam zasigurno mogu pomoći u svakodnevnoj komunikaciji, učiniti vas „kul“ i potkovanim. Znaju to svi društvenjaci, jer, upravo takvi, ekipa s Filozofskog i sličnih fakulteta, uglavnom dominira i pub kviz scenom. To su likovi poput mene, vizualni tipovi, stihijskog znanja, koji se raspadnu kad treba nešto zbrojiti i pomnožiti, ekipa koja poznaje književnost, film, umjetnost i kojoj je, za razliku od rezultata nogometnog finala 1970 i neke ili broja dresa, sasvim prirodno i daleko lakše, upamtiti tko je s kim u braku ili kako se, recimo, zovu djeca Kim Kardashian.

Spomenuta Kim Kardashian i slične aktualne „posvuduše“ poznate po ničemu, danas su, čini se, ravnopravno zastupljene u kvizovima kao i ugledne književnice, znanstvenice, žene o kojima smo učili u povijesti?
Upravo tako, jer poznavanje pop kulture danas se smatra dijelom općeg znanja, s čime se nikako bi složila ekipa „Kviskoteke“ ili nekog sličnog kviza od prije 20-ak godina, ali, tako je kako je. Vidi se to i na svjetskim i europskim prvenstvima na kojima su pitanja o bračnom statusu holivudskih zvijezda potpuno ravnopravna s onima o Aristotelu ili Newtonovom zakonu. Je li to dobro ili ne, dalo bi se raspravljati, ali činjenica je kako danas više ništa nije trivijalno.

Iako se situacija na pub kviz sceni polako popravlja u korist žena, kada je riječ o tv kvizovima i dalje su značajno u manjini. Zašto je tome tako?
Prastaro je to pitanje, gotovo poput onoga o kokoši i jajetu. Navodno je tako jer su žene samokritičnije, stidljivije, osim toga, uglavnom imaju manje vremena od muškaraca i manje su željne osramotiti se pred kamerama. Ipak, usporedimo li situaciju s onom od prije desetak godina, primjetne su i promjene, iako je omjer i dalje 4 naprema 1 u korist muškaraca. Tako je oduvijek, jer, čitavu su priču i pokrenuli muškarci

Gdje se igraju najbolji kvizovi, tko ima najjače znalce  gdje su Hrvati u tom smislu, u odnosu na ostatak svijeta?
Kako je sve počelo iz Enleske, Englezi su, logično, najjači. Prate ih Norvežani, pa Nijemci, a zanimljivo je reći i kako su Hrvati posljednjih godina napravili strašan skok, prateći uspjeh Dorijane Širole iz Rijeke, službeno najjače žene na svijetu u pub kviz natjecanjima.

Kako „Potjera“ izgleda iza kamera? Koliko se i na koji način snima, imate li priliku družiti se s kandidatima prije snimanja?
Mi lovci s vremenom smo počeli funkcionirati kao prava ekipa, Tarik je vrsni profesionalac, u stvarima poput sporta i istinski znalac, osim toga, razmišlja u hodu, pa to sve ide poprilično brzo i spretno jer smo sjajno uigrani. Na dan se obično snimaju dvije emisije, s dva različita lovca, jer u suprotnom bi nam mozak eksplodirao. Snima se unaprijed, tjedan dana do tri tjedna i nikada ne znamo protiv koga se natječemo jer kandidate vidimo tek kad snimanje počne i nemamo previše vremena za neku interakciju. Zbog toga, ali i osnovne pristojnosti, na kraju emisije trudim se uvijek čestitati ili potapšati one „oduzete od treme“.

Što Morana radi kad nije lovkinja?
Uh, sve drugo i puno toga. Pišem, prevodim, to mi dođe nešto kao primarno zanimanje, vodim turiste… Osim toga, majka sam šestogodišnje djevojčice koja u posljednje vrijeme, ah ta genetika, baš kao i mama u njenim godinama, lagano počinje listati enciklopedije, pa će, valjda i ona, skupljati manje ili više korisna znanja. Na sreću, kao free lancer, organiziram li se dobro, imam ili se uvjerim kako imam vremena za sve. S druge strane, to znači i nepostojanje radnog vremena, godišnjeg, blagdana. Nije jednostavno i moraš se trgati, ali sve je stvar multitaskinga i sjedenja na više stolica, a žene su u tome, dokazano bolje od muškaraca.

TEKST: Simonida Tarbuk     FOTO: Slavonski.hr