MARIN IVANOVIĆ STOKA, PIONIR HIP-HOPA: „Buraz, moraš uvijek znati gdje ti je mjesto!“
POŽEGA – Iako, na prvu, djeluje poput opakog kvartovskog „štemera“, pionir repa i hip hopa u Hrvata, Marin Ivanović Stoka, iznimno je normalan i prizemljen lik, sjajan sugovornik, svjestan okolnosti i sredine u kojoj živi.
Požeški festival DJ-a i MC-a otvorio je Stoka, glazbenik i kreativac koji je popularne američke glazbene žanrove,među prvima približio i domaćoj publici.Nakon brojnih osobnih padova i problema s ovisnošću o kojima uvijek otvoreno i bez ograda govorio, ova je godina, čini se, godina povratka Marina Ivanovića. Na redu je 7.album, ali i prilika za nastupe po brojnim domaćim klubovima. Nastup u Požegi bio je i prilika za jedinstveni i neformalni razgovor sa Stokom.
Kakav je trenutno položaj hip hopa u Hrvatskoj i koliko je snažan njegov društveni utjecaj?
Iako se čini kako hip hopa i repa nema na domaćoj sceni, iznimno je puno novih, mladih klinaca koji shvaćaju snagu,moć i utjecaj ovog žanra. Stvari su se, doduše, pomalo promijenile od 1997.godine i mojih početaka na Black out radiju. Tih je godina, kada su na sceni bili aktivni Nered i Baby Dooks, hip hop imao strašan utjecaj i nije se libio javno progovoriti o svemu onome što nije dobro.
Koja je osnovna razlika između hip hopa i drugih prevladavajućih žanrova sumnjive kvalitete? I da li je sposobnost brzog slaganja rima osnovni preduvjet za ulazak u prostore hip hopa?
Za razliku od žanrova koje klinci danas slušaju, mislim da za hip hop trebaš imati srce, dušu i na prvom mjestu, brutalnu iskrenost prema samome sebi i prostoru na kojemu živiš. Evo, i moje su gaže, na primjer značajno povoljnije od brojnih drugih izvođača po diskotekama. Ali, buraz, moraš znati gdje ti je mjesto. Jer, ako teta na blagajni u Zaprešiću radi mjesečno za 2 i pol soma kuna, onda sam ja sa svojih 3 po nastupu, car. Mislim da je takav pristup ono što ljudi kod mene na prvom mjestu prepoznaju. Osim toga, oduvijek sam imao kliker za rime i taj ogroman višak energije i kreativnosti koji sam mogao ispucati samo kroz sport i nastupe.
Što nakon Požege i ima li poziva na gaže?
Vrijeme je za moj novi album u kojemu sam pokazao sve ono što sam ovih godina naučio, ali i zrelost neophodnu za kvalitetne rime. Ne nastupam po velikim dvoranama, niti posebno šminkerskim prostorima, ali zato po manjim gradskim klubovima i lokalnim bircevima, radim lom. Jer, scena se, kao i društveni život, što zbog nedostatka love, što zbog opće loše situacije, i u Zagrebu, ali i po drugim gradovima, preselila upravo na takva mjesta, i sada su lokalni bircevi mjesto na kojem se pegla dobar rep. Stoga, pozovite me i u Slavoniju, i otkrijte „pozitivni pakao“.
TEKST: Simonida Tarbuk FOTO: T.Milanović/NGB