MARIJO KOVAČEVIĆ, AUTOR FILMA “SUN KID” – Priča o nesvakidašnjem junaku i nesvakidašnjoj bratskoj ljubavi

Datum objave: 22. 10. 2015. | Kategorija: Razgovori

DSC09657

POŽEGA – Marijo Kovačević mnogima je još poznat kao član nekada vrlo popularnog požeškog sastava “Slijepi putnici”. Ali, nakon glazbene karijere Marijo se bavio i pisanjem i filmom a upravo filmu ovih dana daje najviše prednosti u svom životu. Upravo dovršava jedan sasvim neobičan film o superheroju- anđelu koji se bori protiv zla u svijetu – neobičan stoga što glavnu ulogu glumi  Marijev najmladji brat Josip Antonio Kovačević koji ima Downow sindrom.

Marijo, kako počinje ta filmska priča?
Još u Gimnaziji bio sam član GFR Film Video i tada sam razvio ljubav prema filmu, a uz glazbu i rad  na spotovima sa “Slijepim putnicima” razvijale su se ideje ali i znanja. Nakon 15 godina rada u Slijepim putnicima ostalo mi je dovoljno prostora posvetiti upravo filmu. Kupio sam kameru i krenuo raditi male uratke, glazbene spotove a  2012. godine poslao sam demo film “Sun Kid” na svjetski festival filma ( Your Film Festval ). Konkurencija je bila jako velika i u uži izbor je ušlo samo oko 20 filmova iz cijelog svijeta, ali to mi je bila svojevrsna uvertira za novi projekt-  dugometražni  film “Sun Kid” koji upravo završavam i uskoro želimo pripremiti promociju.

Film je po mnogočemu neobičan, zar ne?
Da,  glavni glumac je moj brat koji ima Downow sindrom. Dolazim naime, iz velike obitelji, ima nas osmero braće od kojih dvoje imaju Downow sindrom) i jedna sestra. Zanimljivo je bilo iskustvo rada s takvim djetetom, ali meni je zanimljivije što je to moj brat. Bilo je puno komičnih situacija na snimanju, a dobra atmosfera osjeti se i na filmu. Film nosi naziv „Sun Kid posljednja vremena“. Priča ide ovako: Bog šalje Mihaela Arkandjela (Sun Kida) na zemlju kod katoličkog svećenika. Sun Kid pomaže ljudima u raznim problemima ali najveću borbu vodi protiv  Black tech company koja pokrece program čipiranja i monopola nad cijelim svijetom. Uz mog brata Josipa Antonia  koji je Sun Kid (dijete sunca kako još zovu djecu s Downowim sindromom) glavnu negativnu ulogu tumači poznati osječki pjevač Igor Delač. Zahvalan sam Igoru  koji je odlučio odazvati se na poziv. Moj brat Ivan svirao je s “Prvim ligom” a povezanost je ostala tako da je Igor odlučio glumiti negativca. Ostalo je još jedan ili dva seta u Osijeku i film je praktički gotov. Četiri godine radimo, bilo je puno i tehničkih i financijskih problema, a snimali smo na raznim lokacijama  Hrvatske, Bosne i Hercegovine (Medjugorija), Njemačke. Film bih, ako baš moram,  svrstao u žanr sf-horor- komedije – ima specijalnih efekata, jeze, ali i smijeha u izobilju.

00yt3 copy

Tko je još glumio?
Ma, u šali  kažem – gotovo pola Požege. Svi koji me poznaju podržali su ovaj projekt i na to sam doista ponosan. To su sve amaterski glumci ali mnogi su pokazali prave vještine pred kamerom Lea Glasnović, Dado Bjelokapić, Sanela Kovačević  i svi ostali bili su kao pravi profesionalci.  Pomoć sam imao i u drugim segmentima rada , u filmu koristim i puno instrumentala od Slijepih putnika,  grupa “Amen” mi je pomogla svojom glazbom u scenama gdje sam trebao nešto “žešće”.Nravano, kad je o glazbi riječ, dosta toga sam napravio i sam.

Rekla bih da film nosi još jednu priču u pozadini, a to je borba protiv predrasuda prema “djeci sunca”?
Da, predrasuda još ima. Ja ih ne primjetim, živim s mojom braćom, no ima ih i želio sam pokazati ljudima kako i ta djeca imaju brojne talente. Ali iskreno, mi smo to spontano radili, zanimljivo mi je bilo gledati mog malog brata kako uživa i to uživanje se vidi na filmu. Ipak, doista sad na kraju i kad mi drugi ljudi poput tebe to napomenu i sam vidim – pa čovječe, to je jedna orginalna ideja. I velika je privilegija imati takvog brata i glumca- želio sam i drugima prikazati koliko su to divna djeca sa svojim pravima životom i potrebama. Čovjek mora prihvatiti križ koji nosi, a svi imamo poneki talent i vrlinu koju treba razvijati i njegovati. Ako djeci dopustimo da njeguju svoje talente bit će zadovoljniji i oni i okolina oko njih. Film je to o super heroju ali takva djeca su svakodnevni super heroji – kod njih je jedna stvar vrlo zanimljiva- bez obzira na vrijeme, kišno, oblačno, sunčano, bez obzira na utjecaje okoline oni su veseli, emotivni, puni ljubavi, žive u nekom sunčanom svijetu emocija. Imam  takva dva brata – Marko i Josip Antonio i meni je to normalna stvar, ali volio bih kada bi i drugi upoznali osobe s Downom  na takav način. Imam, kažem opet, doista tu privilegiju da imam posebnog glumca i želim kroz jedan orginalan način poslati poruku – zla je u svijetu puno i potrebna je stalna borba protiv zla, ali puno je i anđela oko nas koji će nam ako im dopustimo, ako ne olakšati, a ono bar razveseliti život. Želio bih da se ljudi nakon filma dobro osjećaju, da ponesu dobre emocije ali i dobro razmisle o svijetu oko nas. Sav prihod koji ćemo skupiti od prikazivanja filma dat ćemo u humanitarne svrhe. Ne znam točno datum i termin premijernog prikazivanja ali nekoliko promocija će biti u Dvorani sv. Terezije Avilske. Nadam se da će  to biti u studenom, a već imam dogovorenu suradnju i s drugim gradovima.

Kako ćeš nagraditi glavnog glumca koji je odradio najveći posao?
To je poseban superglumac koji glumi superjunaka, ali bio je skroman sa zahtjevima. Obećao sam mu dati kameru (smijeh).

Kratke najave za film mogu se vidjeti na: sunkidpv.blogspot.com  ili youtube.com.

TEKST: Sanja Pok    FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn