POŽEGA – Povodom Svjetskog dana srca, studenti šeste godine Medicinskog fakulteta u Osijeku zamijenili su predavaonice terenskim radom. Izlaskom među građane i provođenjem akcije u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo, budući liječnici podsjetili su nas zašto su preventiva i komunikacija ključ modernog zdravstva. O važnosti ovakvih akcija, izazovima studija medicine i pronalasku vlastitog poziva razgovarali smo s Lucijom Falamić, studenticom završne godine.

Recite nam za početak  što vas je dovelo u Požegu?
Ovdje sam sa svim kolegama sa zadnje godine studija. Došli smo u Požeški kraj kako bismo se upoznali s ljudima, lokalnom zajednicom i bolnicom. Dio smo jedne hvale vrijedne akcije povodom Svjetskog dana srca, koju provodimo zajedno sa Zavodom za javno zdravstvo. Izašli smo iz učionica i predavaonica te ušli među ljude, u samu zajednicu. Smatram da je to mjesto gdje zapravo i trebamo biti kao budući liječnici, jer ćemo upravo u izravnom kontaktu s ljudima najviše naučiti.

Kakve su reakcije građana koje ste susreli?
Ljudi imaju iznimno puno volje i motivacije, samo s njima treba razgovarati. Zajedno moramo raditi na prevenciji, koja je zapravo najvažniji lijek u 21. stoljeću. Najveći problem danas stvaraju kronične bolesti, a one se mogu spriječiti malim djelima i malim naprecima koje svaki dan možemo učiniti u svojem životu. Ova topla zajednica sjajno nas je i predivno dočekala, a ljudi s veseljem sami sudjeluju u akciji.

Ovo je doista izvrsna prilika da potaknemo sugrađane da se odazovu javnozdravstvenim akcijama. Što im poručujete, zašto je važno zastati na te dvije minute?
Pozivam sve da jednostavno dođu, izmjere svoje vrijednosti i popričaju s doktorima, ili u ovom slučaju s nama studentima. To je onaj prvi, ključni korak prema prevenciji. Vrijedi zastati na dvije minute i provjeriti krvni tlak te razinu glukoze u krvi. Upravo su te bolesti tihi ubojice. Arterijska hipertenzija je ogroman problem današnjice, a uopće ne mora pokazivati nikakve simptome. Zato je nevjerojatno važno uhvatiti je u ranoj fazi, dok se problem vidi samo u brojkama. Mislim da svatko, bez obzira na to kolika mu je gužva u danu i koliko negdje leti, može i mora izdvojiti dvije minute za svoje zdravlje.

Studij medicine traje šest godina i iznimno je izazovan. Kako izdržite taj pritisak?
Da, iza nas je dosta dugih i vrlo izazovnih godina studiranja. Zaista je teško sjediti šest godina pred knjigom. Ponekad nam je bilo izuzetno teško i pitali smo se je li nam to stvarno trebalo u životu, pogotovo dok su naši vršnjaci partijali i zabavljali se. Međutim, kada dođemo među ljude i vidimo koliko njima znači naša podrška, sve sjedne na svoje mjesto. Odnos između liječnika i pacijenta mora biti otvoren i komunikativan jer smo mi zapravo partneri u brizi za zdravlje. Tada se sjetimo da je sve bilo vrijedno truda. Ovakve akcije nisu važne samo za pacijente, nego i za nas. Kroz njih gradimo komunikaciju, pristup i onaj važan psihoterapijski razgovor s pacijentima. Tako se obrazujemo da budemo bolji liječnici, jer svi smo tu da bi naše društvo bilo bolje.

Što je vas osobno usmjerilo prema medicini? Kako ste osjetili taj životni poziv?
Fakultet sam upisivala baš u vrijeme pandemije koronavirusa. Tada se jasno vidjelo da u trenutku kada je zdravlje u pitanju – sve drugo staje. Shvatila sam da ako želim istinski doprinijeti svojoj zajednici, to je moj put i moj poziv. Željela sam zasukati rukave i biti od koristi ljudima oko sebe.

Gdje se vidite u budućnosti nakon završetka fakulteta?
U budućnosti se svakako vidim u radu u klinici izravno s pacijentima. Moj izabrani put je neurologija. U tom području imamo moždane udare gdje je preventiva također nevjerojatno važna – a to je upravo ono što radimo i danas ovdje dok mjerimo tlak i šećer. Za sada osjećam da sam na pravom putu.

Kako se uspijevate opustiti i odmaknuti od napornog ritma učenja i knjige?
Vjerujem da postoji jedno univerzalno pravilo za sve ljude koji su pod stresom, a danas smo pod stresom manje-više svi. To su druženje i socijalna konekcija. Treba se što više družiti s ljudima, komunicirati, pričati i šaliti se. Humor je iznimno važan obrambeni mehanizam i za psihičko i za fizičko zdravlje. On učini da zaboravite ili lakše prihvatite sve ono što vas muči. Zato poručujem ljudima: smijte se i šalite se, jer to je jedan od najvažnijih lijekova u prevenciji!

TEKST: Sanja Pok                 FOTO: S. Pok