POŽEGA – Zoran Prodanović Prlja, frontmen je riječke grupe LET 3, umjetnik koji s Damirom Martinovićem Mrletom, čini kreativnu jezgra benda. Uoči mini slavonske turneje, koja je počela u petak, 24.lipnja, koncertom u požeškom „Tom klubu“, a bit će nastavljena danas, nastupom na novogradiškoj Ljetnoj pozornici, s Prljom smo porazgovarali o 30 godina dugoj karijeri, Angeli Merkel, Brexitu, fenomenu riječke scene, inspiraciji i još koječemu.

Uoči Dana državnosti, Let 3 kao jedan od rijetkih art rock avangardnih nacionalnih bendova, svira u Slavoniji, tradicionalnoj utvrdi HDZ-a. Znači li to da smo kao društvo evoluirali, ili je riječ, tek o slučajnosti?
Vidiš, zanimljivo, iako mi se, ipak, čini kako je riječ o slučajnosti.I, koliko god bila riječ o donekle sličnim koncertima, startne pozicije su skroz drugačije. Jer, dok iza novogradiškog koncerta stoje Grad i Turistička zajednica, dakle institucije i gradske strukture, u Požegi je za priču prvenstveno zaslužan neovisan klub, koji, očito prepoznaje potrebu publike za pravim stvarima, ali i ima snage oduprijeti se dominantnom glazbenom mainstreaumu i glazbeno sumnjivim ritmovima koji, kako čujem, uglavnom dominiraju Slavonijom . Osim toga, možda u svemu tome ima i malo inata, ljudske želje i potrebe da se pokaže kako se može i mora drugačije, a rock and roll je oduvijek bio izraz bunta i revolucije, žanr čija je snaga najpotrebnija, ali i najdojmljivija, upravo u vremenima u kakvima živimo

Što je teže uništiti-ljudski duh ili ljudsku glupost?
Dobro postavljeno pitanje.Čini mi se kako i jedno i drugo ima svoju vrstu neuništivosti, iako glupost, k tome, još ima i moć da uglavnom, više, izdominira. I, mada postoje situacije u kojima se i duh zna slomiti, što sam stariji sve sam sigurniji kako je glupost apsolutno otporna na sve, pa tako i neuništivija, čak i od ljudskog duha.

Riječka scena i sve ono što se u tom gradu događalo prije 30-ak godina još i danas djeluje poput avangarde. Što je to toliko specifično u Rijeci i je li slična priča možda mogla nastati negdje drugdje?
Meni, kao čovjeku „iznutra“, dakle onom koji se rodio, odrastao, i stario u Rijeci vrlo je teško objektivno odgovoriti na to pitanje. Osim toga, fenomen je to kojim će, kad, tad morati pozabaviti i kulturni antropolozi i glazbeni kritičari.U svakom slučaju, čini mi se, kako je Rijeka, oduvijek, prvenstveno zbog svog geografskog položaja, bila osuđena na otvorenost i multikulturalnost, pa je, upila sve te brojne strane utjecaje koji su joj dali prepoznatljivost, autohtonost i autentičnost. Nešto slično svojevremeno se dogodilo i u Vinkovcima, u vrijeme kada je grad bio glavno čvorište vlakova i važna kopnena luka, što je, baš kao i u Rijeci, rezultiralo sličnom galerijom zanimljivih likova na svim poljima.

Posljednji službeni objavljeni album LET-a 3 bio je kontroverzni „Angela Merkel sere“. Što se dogodilo u međuvremenu, jel Angela Merkel prestala raditi ono što je radila tada?
Zanimljivo koliko mi toga u svojim radovima pogodimo. Poput glazbenih Nostradamusa.Ne znam što bi ti rekao o Angeli Merkel, osim da je svatko kovač vlastite sreće, ali, eto ima ljudi koji bi, pod svaku cijenu, željeli iskovati tuđu sreću. Angela Merkel je tu posebno istaknuti centarfor, vođa bolesnog svjetonazora koji od ljudi želi napraviti bezličnu masu. Svijet danas, zahvaljujući Angeli Merkel i sličnima njoj, funkcionira na slijedeći način-truju te da trošiš,pa trošiš da bi se trovao, pa trošiš da bi se liječio. U principu, to je princip. Nekada su ljudi kraće živjeli, sada i dulje živimo i više trošimo. Do posljednjeg trenutka, do zadnjeg hropca.

Znam da će ovo pitanje zvučati pomalo deplasirano, ali jesu li vremena neimaštine, ksenofobije i netolerancije za umjetnike inspirativnija od vremena obilja?
Iako vremena i okruženje ne moraju uvijek biti povezana s umjetnikovom inspiracijom, čini mi se kako su ta neka krizna razdoblja u ekonomskom, političkom i moralnom smislu, situacija na koju bi svaki umjetnik morao reagirati. Vjerujem kako je dužnost, ali i obaveza  umjetnika, progovarati o stvarnosti, na ovaj ili onaj način. Osim toga, ako si pravi umjetnik, do zadnje kapi krvi, onda su ta reakcija, ali i tvoj odgovor , već u startu-u tebi. Jednako tako, inspirativna može biti i nesretna ljubav, čak, možda još i više, jer upravo su zbog nesretnih ljubavi nastala i neka od najvećih umjetničkih remek djela svijeta.

Koliko se umjetnost ii pristup umjetnosti promijenio u ovih 30 godina, od početaka Leta 2, do današnjih dana Leta 3?
Promijenilo se puno toga. Na prvom mjestu, tu je ova informatička revolucija koja nam je donijela puno toga dobroga, mogućnost da čuješ i saznaš ono o čemu do nedavno nisi imao pojma. Istovremeno, uprvo zbog toga, čini mi se, kako sve snažnije odumire mašta kao posebno važan ljudski „organ“. Jer, danas ti je sve ponuđeno, i sve je dostupno, sve možeš iskopirati, kupiti, naručiti. Od toga kako želiš zvučati i izražavati se, do toga kako želiš izgledati i ponašati se. Zbog toga je, globalno, sve manje onih „ludih dijamanata“, ali, opet, u svakoj je šumi moguće naći pokoje drugačije stablo. Problem predstavlja i hiperprodukcija, ne samo glazbena, pa je u trenutku kada ti je sve dostupno, istovremeno, vrlo teško u svemu tome se snaći i sve kvalitetno slušati i pratiti. Novo doba je dovelo i do nestanka gurua, onih duhovnih vodiča koje smo mi imali-poput radio emisija ,omladinskih časopisa, susjeda koji je skupljao ploče. Danas nema specijaliziranih medija za alternativnu scenu, ali opet, na sreću, uvijek se nađe netko tko će upravo takve stvari pratiti.

Što Slavonci mogu očekivati od LET-ovaca na koncertu i što planirate narednih 30 godina?
Upravo ono što je Let 3 nudio i svih ovih godina-zabavu za sva čula. Tehnički smo uigrani i uvježbani kao divljaci, svjesni smo da sjajno zvučimo uživo i mislim kako itekako imamo što ponuditi. Bit će to dobar uvod u ljeto tijekom kojeg nas očekuje puno svirki, jer već sada znam da smo rasprodani. A, onda, nakon što se odmorimo jedni od drugih, bit ćemo spremni i na nove projekte .Vremena su, na sreću takva da nam ne nedostaje inspiracije, pa što ne bi svirali i narednih 30 godina?

TEKST: Simonida Tarbuk/ NGB       FOTO:  Slavonski. hr (arhiva)